Tuzan sam

Sjeo je po ko zna koji put na onu njihovu klupicu u parkicu gdje su se uvijek nalazili....suza je krenula...tesko je jos uvijek, a davno je to bilo...ili ipak nije..... Upoznali su se kad mu je je bilo 16, zapravo kao da su se znali oduvijek. Bila je preljepa, crna, simpaticna i imala je one plave, velike oci koje se pamte-zauvijek. Proslo je godinu dana njihove veze koja je bila skoro bez mana. Ipak savrsenstvo ne postoji, ali ovo njihovo bilo je blizu toga. Vidali su se svakog dana, najcesce bi se nasli na onoj maloj klupici u parkicu, a tek bi kasnije otisli negdje drugdje. Prirasla im je srcu, pa ipak su se kod nje prvi put upoznali. Taj dan javila mu je da ne moze doci prije 8 navecer jer mora obaviti nesto s prijateljicom. Rekla mu je kao i uvijek: „Volim te mali, znas“, i poklopila. Oko 3 vratio se iz skole i sjeo pred televizor dok mu se grijao rucak. Bip, bip...culi su se zvukovi mikrovalne. Rucak je gotov. Uzeo je tanjur i krenuo prema stolu. Bam! Tanjur mu je pao. Stao je kao ukipljen, preplavio ga je cudan osjecaj, praznina.... Osjecaj nemoci..... „Nesto joj se dogodilo.........Ma nije“- tjesio se. Sigurno je pogrijesio. Pokupio je ostatke tanjura i sjeo. Nije mogao misliti. Uzeo je mobitel u ruku utipkao njezin broj-naravno da ga je znao napamet. „Korisinik je iskljucio mobilni telefon“, govorio je neumorno onaj naporni glas vec 6. put. Nemoguce. Pa ona ga uvijek ima upaljenog. Ma vjerojatno joj se baterija istrosila. 5 sati je, a od nje ni glasa. Zvono na vratima-skocio je. Od kad je dosao kuci nije ni takao knjigu, a sutra pise povijest. Na vratima njezini starci. Samo su ga pogledali i znao je. „Srce, nje....nje vise nema“, odzvanjale su mu te rijeci u glavi kada se budio na krevetu. Onesvjestio se. Pa kako, zasto, ma nije moguce. Oko pola 4 ona i prijateljica vozili su se kuci i na Ljubljanskoj je na njih naletio pijani vozac koji nije vidio da je na semaforu crveno svijetlo. Dva mlada zivota otisla su u nepovrat. ....... Jos i danas, nakon 2 godine kada prode pored one iste, male klupice, srce zastane, a suza potekne. Bila mu je sve, a lijepo su mu govorili-nemoj da ti netko bude sve jer kada izgubis tu osobu onda izgubis sve i ostaje nista.....ali kako je mogao odoljeti njoj, kako je mogao da joj ne postane sve kad je i on njoj bio sve. Ostaje samo nada da ce jednom moci krenuti dalje. Ne da ju preboli, ne to nikad nece moci, pa ipak je ona bila njegova prva prava i velika ljubav. A samo je tako nestala......tako brzo i u nepovrat....Jos i danas sjeca se njezinih zadnjih rijeci koje je tako volio, ali ne vise od nje. „Volim te mali, znas“.....