ponekad.nakon razgovora..sa nekim ljudima..osjetimo potrebu da prijateljski pomilujemo kamen..osmjehnemo se drvetu..i s poštovanjem skinemo kapu pred magarcem ;-))
O meni
ženski
38 godina , bosna i hercegovina
Komentari
(17)
u154076
pikova..da tebi možda ne treba kisika a..hehe )))
u154076
Pikova..nisi fora, ja umirem , piton vene..a jebe se tebe...sram te bilo..))
u154076
PIKOVAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
u154076
hvala na pozdravu PITONU..i in tebe pozdravlja..hehehhehehhe..
u154076
JA NOĆASSSSSSSSSSSSSSS UMIREMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM bez tvog kisika
i oelena mi je PUNA
platit će deda
ima nešto kUNA
hehehhe
u150306
Bio jednom jedan samostan u kojem je vladala stroga disciplina. Poštivajući zavjet šutnje nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali, postojala je jedna iznimka. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije riječi. Nakon što je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je došao do predstojnika samostana. "Prošlo je deset godina," kaže predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Krevet... tvrd..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Deset godina kasnije, redovnik se vratio predstojniku samostana. "Prošlo je još deset godina," reče predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Hrana... neukusna..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Još je deset godina prošlo i redovnik se ponovno susreo s predstojnikom samostana koji ga upita: "Koje dvije riječi želiš izreći nakon ovih deset godina?"
"Ja... odustajem!" reče redovnik.
"Pa, razumijem i zašto," odgovori predstojnik samostana. "Sve što si god radio je bilo samo prigovaranje."
pikova..da tebi možda ne treba kisika a..hehe )))
Pikova..nisi fora, ja umirem , piton vene..a jebe se tebe...sram te bilo..))
PIKOVAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
hvala na pozdravu PITONU..i in tebe pozdravlja..hehehhehehhe..
JA NOĆASSSSSSSSSSSSSSS UMIREMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM bez tvog kisika
i oelena mi je PUNA
platit će deda
ima nešto kUNA
hehehhe
Bio jednom jedan samostan u kojem je vladala stroga disciplina. Poštivajući zavjet šutnje nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali, postojala je jedna iznimka. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije riječi. Nakon što je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je došao do predstojnika samostana. "Prošlo je deset godina," kaže predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Krevet... tvrd..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Deset godina kasnije, redovnik se vratio predstojniku samostana. "Prošlo je još deset godina," reče predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Hrana... neukusna..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Još je deset godina prošlo i redovnik se ponovno susreo s predstojnikom samostana koji ga upita: "Koje dvije riječi želiš izreći nakon ovih deset godina?"
"Ja... odustajem!" reče redovnik.
"Pa, razumijem i zašto," odgovori predstojnik samostana. "Sve što si god radio je bilo samo prigovaranje."
ima da letiš...
piš.mi baš me briga, ja mogu...hehhehehheh
dediiii opet si skino pelene .......... pa sta sam ti juce rekla ..... zapisa sve zivo ..............
da ti malo ISPIŠ.M zid..hehehhhehehhehhehe
pikova,divljakušo jedna gdje si da te malo mazim i pazim ..hahah volim te
NEDOSTAJEŠ MI ,GDJE SI DA PRAŠIMO
PIKOVAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAa..samo da znaš..poštote nema....PITON se PROBUDIO...hehhehheheh
volim ja vas oboje al dedija malko vise
hehe, i to pikova..heheh ..
kraljica si, majke mi
Molimo prijavite se za komentiranje.