Maja

Ne želim da budem dio nečega. Ja sam cjelina. Ne želim da pripadam nekome. Ja nisam stvar. Ne želim da se poklonim tuđim mišljenjima. Ja imam svoje. Ne želim da prihvatam da nešto ne mogu. Ja mogu sve. Ne želim da slijedim druge. Želim da budem vođa. Ne želim da čekam da mi nešto dođe. Ja dolazim do željenog. Ne želim da me greške slome. Ja ću slomiti njih... Ako postoji nešto što umijem, onda umijem da volim. Možda to i nije nešto naročito, ali sam ponosna zbog toga. Naučila sam to onako kako pas lutalica nauči da pliva kad ga strpaju u vreću od jute s ostatkom okota i bace u riječnu maticu. Jedina sam koja je, van svih očekivanja, preživjela. S kricima davljenika u ušima morala sam da naučim da volim. Nisam potonula. Izašla sam na obalu. Volim. Drugi ljudi nose svoju tugu u srcu. Nevidljiva, ona ih iznutra nagriza. Moj spas je bio to što svoju tugu nosim spolja, gdje niko ne može da je ne primjeti. Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete, ako su zlatni, što ih na sebi ne primjene.... ^^ ♥ Nisam uobražena, nisam savršena. Ne volim da se sve vrti oko mene. Ne želim da me svi vole, da me svi žele. Želim da mi ne prodaješ prazne priče i zaslužujem iskrenost. I zaslužujem da se osjetim posebnom. Jer ja znam da vrijedim. I nije moja mana to što ne vidiš koliko ja vrijedim! Meni je savršeno drago što savršenstvo i ja nemamo veze jedno sa drugim! Drugačija sam od drugih, jer posmatram svijet iz nekog čudnog ugla. Ponekad letim, ponekad padam, ali ostajem živa i umijem da se smijem. Imam jednu moju petu stranu svijeta. Tu se najljepše sanja, u duginim bojama. Mene nije blam da plačem kad god mi je teško. Nije me blam da poljubim dečka pred cijelim gradom, iako će sutra po istom da kruže hiljadu glupih priča. Nije me blam da držim tatu za ruku i ponašam se kao malo dijete. Nije me blam da te otjeram u ku*** ako mi povrijediš osobe koje mi znače. Nije me blam da kažem da te volim... i da ni ne očekujem ' i ja tebe '. Savršeno mi je i sretna sam. Zaboli me šta mislite ! ♥