I_Love_Him_So

Tako mi nedostaje. Tako mi fali. Stalno plačem sada bez njega. Stalno se pitam zašto sam ga otjerala od sebe, a tako sam htjela da bude tu. Zašto?! a Tako sam ga trebala... Tako sam željela da ostane, a odgurnula sam ga... To je valjda, jer sam se bojala. Da će biti kao svi ostali! Da će samo otići, da će pobjeći od mene, a da se neće ni pozdraviti. Da će samo otići, a da neće reći ' Zbogom ' . Da će otići i slomiti moje srce, koje je već slomljeno bilo 1oooo puta... I ne, ne znate me. Promjenila sam se. Nitko od vas me ne zna. Onakvu kakva sam bila...i život više neće biti isti bez njega nikada. Više se neću iskreno i od srca nasmijati, osmjeh više nikada neće doći na moje lice, a da je PRAVI. od sada se lažno smijem...i sada želim pobjeći, nestati. Biti što dalje odavde. Želim pobjeći negdje gdje više nikada neću vidjeti njegovo lice kad oči sklopim... Želim pobjeći tamo gdje ću se ponovno moći iskreno nasmijati, i više nebiti tužna.. ali ne. nema tog mjesta. niti te osobe koja će neme učiniti sretnom...Čak sam se i rezala... ali znam da rezanje nije dokaz ljubavi.. Ja mu više nemogu dokazati da ga volim... Zašto je otišao kad sam ga tjerala? Zašto nije rekao: ' Ja nikad neću otići od tebe. Nikada! ' . Zašto ?!