EMPORIOW CR 7

Danas ću nacrtati sunce da maknem kišu s prozora podići glavu da vidim nešto više od samo crnih oblaka danas ću gledati u nebo i tražiti neki znak, jer ako se ono razvedri možda se razvedrim i ja, danas ću ostati u sobi, ona je najbolje skrovište od svega što ne želim vidjet, što ne želi vidjet me danas ne mogu biti dobro, jer sve što me okružuje ima neke tamne boje, neke tamne oči kojima gleda me danas ću tražit dobar razlog da ustanem iz kreveta jer već znam unaprijed sve što me čeka, a to mi danas ne treba i danas ću pokušat ubit vrijeme najbolje što znam, danas je dan kao i svaki drugi, samo će trajat kao godina godina još jedna protekla, bez lica i bez imena, bez ičega danas odlazim, samo sa nadom da ću negdje sebe pronaći i danas je sunce izbušilo rupe na mojim roletama i zove me van, zove me k sebi, zove me visoko u zrak, i ruke već idu, noge već bježe al san polako popušta u ovoj glavi je nešta drugo, u ovoj glavi nisam ja danas sam u nekom drugom filmu u nekoj crnoj komediji okrečem glavu prema zidu, čekam da on progovori al ne čujem ništa, ne vidim izlaz i sam sebi govorim ovo je najljepši dan mog života, al mislim da ću ga prespavati preskočiti, sutra ponovo od nule krenuti i započeti neki novi san jedan poraz manje-više mislim da mi ne treba o kako dobar dan, predivan, ne daje mi ništa,samo uzima samo otima sve potrebno da ga preživim onako kako ja bi želio