EMPORIOW CR 7

Danas ću nacrtati sunce da maknem kišu s prozora
podići glavu da vidim nešto više od samo crnih oblaka
danas ću gledati u nebo i tražiti neki znak, jer ako se
ono razvedri možda se razvedrim i ja,
danas ću ostati u sobi, ona je najbolje skrovište
od svega što ne želim vidjet, što ne želi vidjet me
danas ne mogu biti dobro, jer sve što me okružuje
ima neke tamne boje, neke tamne oči kojima gleda me

danas ću tražit dobar razlog da ustanem iz kreveta
jer već znam unaprijed sve što me čeka,
a to mi danas ne treba i danas ću pokušat ubit vrijeme
najbolje što znam, danas je dan kao i svaki drugi, samo će trajat kao godina
godina još jedna protekla, bez lica i bez imena, bez ičega
danas odlazim, samo sa nadom da ću negdje sebe pronaći

i danas je sunce izbušilo rupe na mojim roletama
i zove me van, zove me k sebi, zove me visoko u zrak,
i ruke već idu, noge već bježe al san polako popušta
u ovoj glavi je nešta drugo, u ovoj glavi nisam ja
danas sam u nekom drugom filmu u nekoj crnoj komediji
okrečem glavu prema zidu, čekam da on progovori
al ne čujem ništa, ne vidim izlaz i sam sebi govorim
ovo je najljepši dan mog života, al mislim da ću ga prespavati
preskočiti, sutra ponovo od nule krenuti i započeti neki novi san
jedan poraz manje-više mislim da mi ne treba

o kako dobar dan, predivan, ne daje mi ništa,samo uzima
samo otima sve potrebno da ga preživim onako kako ja bi želio