mary mary

Bio mi je jedini. Moja tajna... Ona najveća... Bila sam sa drugima, ali njega sam nosila u srcu. Najviše mi je trebao, a eto... Baš njemu sam najviše bola zadavala. Nisam mogla podnijeti činjenicu da volim, pa sam ga tjerala od sebe. Stalno mu se vraćala a ustvari bježala od njega. U jednom trenutku pokazala bih da mi je stalo, a u drugom da sam đubre. I najgore od svega, kad god bih se vratila on bi bio tu. A sada... Odustao je. Od mene, od nas. Sada je na njemu bio red da ode, i otišao je. Ali nije se vratio. A ja? Ja sam opet ta koja bježi i koja se vraća, samo ne onom koga volim. Vraćam se njegovim lošim kopijama, loše kopije njegovih usana, očiju, osmijeha... Fali mi. On i onaj osjećaj kada znaš da je nekome stalo, da se neko negdje bori za tebe. Želim vratiti njega i našu godinu, ali... Plašim se da je prekasno. Previše je ponosa sa obje strane, previše ljubavi sa jedne a zaborava sa druge strane.