sulejman veličanstveni

tu glumimo likove iz sulejmana tko hoće neka se prijavi

dobro samo si stavi sliku

ok

ok

Za profilnu ili na ovu temu???

ok

ošto je bila uvijek nasmijana, dobila je nadimak Hurem (Hürrem - nasmijana, radosna). Stekla je obrazovanje i odgoj u haremu kao i ostale konkubine. Ta obuka trajala je sedam do osam godina. Za vrijeme boravka u haremu izgubio se svaki trag njene prošlosti, postala je prava muslimanka. Sulejman je u nju bio ludo zaljubljen, a i ona u njega.

To nam najbolje dokazuje njihovo vjenčanje. Naime, sultani se nisu vjenčavali, ali se Sulejman vjenčao s Hurem i poslije toga ga nije zanimala nijedna žena. Pisma koja su pisali jedno drugom, najbolji su svjedoci njihove ljubavi. Ta pisma se i danas čuvaju u arhivu Muzeja Topkapi. Sultan je upoznao Hurem (Rosanne, Raxelane) vjerovatno 1520. godine, kada sjeda na prijestolje.

Nakon toga se rađa princ Mehmed. Zatim Bajazid, Džihangir, Selim i njihova jedina kćerka Mihrimah. Princ Mehmed rano umire zbog epidemije kuge. Sultan Sulejman je, kao sjećanje na sina Mehmeda, sagradio džamiju Šehzade. Na dvoru su konkubine koje bi rodile dijete sultanu dobivale nadimak haseki. Konkubina koja postane haseki dobiva svoju odaju i višu plaću. Sve konkubine imale su mjesečnu plaću, što je bilo specifično za Osmanski dvor, a ta tradicija nije bila uobičajena na zapadnim dvorima.

Historičari su uglavnom smatrali i prikazivali Hurem kao "vješticu koja je spletkarila i tjerala na grijeh". Smatrali su je odgovornom za sve probleme koji su se dešavali tada, zato što se ponašala kao "kraljica", prelazila svaku mjeru, miješala se u muške poslova, pisala pisma državnicima. Historičari su je toliko mrzili da su čak i zaboravili njena dobra djela.

Sultanija Hurem bila je jedna od sultanija koja je najviše ulagala svoje bogatstvo u gradnju objekata koji će služiti narodu. Jedan od takvih je i bolnica Haseki, koja još služi narodu. U istom naselju nalazi se i džamija sa šadrvanom, pored nje narodna kuhinja, medresa i mekteb, hamam u Aja Sofiji, vodeni tok i česme u Edirni, karavan-saraj, džamija i narodna kuhinja u Edirni, narodne kuhinje u Jarusalemu, Meki i Medini. Svake godine je od svog bogatstva izdvajala i slala po šest hiljada zlatnih lira za siromašne u Meki i Medini.





Naslovnica knjige



Sultanija Hurem, naravno, nije bila potpuno nevina, ali nije bila ni toliko kriva da bi zaslužila svakakve uvrede historičara. Možda je imala utjecaja na pogubljenje princa Mustafe, ali to nije radila zbog želje da dođe do moći, već da sačuva sina Selima II. Sav taj napor sultanije Hurem bio je trud očajne majke koja ne želi izgubiti svog sina. Jer, ako Selim II ne dođe do prijestolja, bit će pogubljen. U sistemu nasljeđivanja prijestolja princ koji ne postane sultan umire. Taj sistem bio je neophodan za kontinuitet Carstva.

Vrata bola

Sultanija Hurem morala je sačuvati svog sina Selima II. Ipak, to je skupo platila. I ona je osjetila bol zbog gubitka svog djeteta. Princ Džihangir je u Halebu umro odmah nakon smrti princa Mustafe, a princ Mehmed je već odavno umro od bolesti. Džamija koju je Sulejman sagradio za sjećanje na sina Mehmeda nije samo vjerski objekt, ona predstavlja vrata vječnog bola sultanije Hurem i Sulejmana Zakonodavca.

Sultanija Hurem i njen zet Rustem-paša imali su utjecaja na pogubljenje princa Mustafe, a on je imao tako pogrešne postupke da je Sulejman bio uvjeren da njegov sin Mustafa sarađuje s iranskim šahom Tahmasbom. Da princ Mustafa nije pisao pisma iranskom šahu Tahmaspu, u kojima je govorio da mu je otac ostario i da je došlo vrijeme da ga on naslijedi, sav trud sultanije Hurem bio bi uzaludan. Neki historičari tvrde da su sultanija Hurem i veliki vezir Rustem-paša pisali pisma iranskom šahu u ime princa Mustafe.

U nekim izvorima nalaze se informacije o tome da je sultanija kriva i za pogubljenje Ibrahim-paše. Naime, "nagovarala je" sultana Sulejmana da pogubi velikog vezira, no Ibrahim-paša je zbog svojih pogrešnih postupaka već odavno zaslužio smrt.

Dešavanja na Osmanskom dvoru nisu bila toliko intrigantna koliko su zapadnjaci to preuveličavali, niti se mogu smatrati nevažnima kao što misle neki turski historičari. Oni koji su govorili da je Hurem spletkarila, obavezno dodaju i to da nije bila Turkinja, međutim, porijeklo čovjeka nikako ne može odrediti njegov karakter, niti čovjek ima tu priliku da izabere svoje porijeklo.

Sultanija Hurem umrla je 18. aprila 1558. godine i nije vidjela sina Selima II na prijestolju. Smrt sultanije duboko je razočarala sultana Sulejmana. On je nakon njene smrti izgubio svu radost u životu. Odraz Sulejmanove ljubavi prema Hurem bila je rajska bašta oslikana na zidovima turbeta Sulejmanove džamije u kojem je sultanija sahranjena.

ok ali stavi sliku na temu

jesi ti ona što je zapalila hurem lice. ili ona sestra od sulejmana što je se nije vidjelo

i pokopana je kod sulejmana tako sam čitala

vidite ovo:https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQFBBghH182pgylBO3IqBjPW9Kt1AZ22AIrsmIcmyJ7BK3V_9Mu

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTyrTjFJsfO1tZd_IsTVQKa8AXhlYC5pD0XjcIIexgC_iG-5ZjJ

4 sezonu

Ja ču sultana Sulejmana