(faceplam)
Ne razumijem kako je ljudima mrsko da pročitaju knjigu i analiziraju,ispada kao da su nisko-inteligentni,za kreatora teme još gore koji očigledno(znam da je žensko) kopira sa stranica što svako može učiniti.Nemojte prepisivati preko interneta lektire,može se lako otkriti,nastavnik/ica može da pronađe na internetu stranicu gdje ste prepisivali,nisu ni nastavnici glupi.A uz to,ako to ne uspije kada bude usmeno ispitivanje o lektiri dobiti ćete 1.
Tl;dr(Too long;didn't read) Ne prepisujte lektire sa interneta.
01. veljača 2015
u361662
u361662
pa...upravu je...ne znam hocu li ja prestat slati lektire-ja ih pišem jer sam pametna i ponekad mi se jednostavno da slati lektire.
28. travanj 2015
tako je moj stari profu.....i stvarno vas profaći možda uhvate ali nisan sigurna
07. listopad 2015
Molim vas lektiru Mama je kriva za sve; tema, vrijeme radnje, mjesto radnje, glavni likovi i osobine sporedni likovi
27. listopad 2015
ok
27. listopad 2015
Molim vas lektiru Dječaci pavlove ulice; tema,vrijeme radnje,mjesto radnje,glavni likovi,osobine sporedni likova,ako mozete kratak sadrzaj
31. prosinac 2015
lektira mi je junaci pavlove ulica , ali najgore od svega je to što je kraj tužan
Kratak sadržaj

Čele, Barabaš, Čengej, Gereb, Kolnai, Lesik, Vajs, Rihter i Nemečak predstavljaju skupinu dječaka iz Budimpešte. Sve ih povezuje grund (gradilište na njemačkom) u Pavlovoj ulici, a grund za dječake predstavlja veliku slobodu tijekom igre.

Spomenuto gradilište je unajmila pilana, pa je zbog toga bila pretrpano drvom naslaganim u pravilne kocke, koje su tako stvorile labirint od nekoliko manjih ulica i za dječake pravo mjesto za igru. U nastavku gradilišta nalazi se još jedno prazno gradilište.

Grund je za dječake predstavljao najbolje igralište, pa je tako skaldište drva postao utvrda ili grad, a ravan dio predstavlja američku preriju. Roman počinje u prirodoslovnom kabinetu, a od jednog do drugog dječaka iz spomenute ulice prosljeđuje se papir na kojem se nalazi poruka: “Poslije podne skupština u tri…”

Nakon što je školsko zvono označilo kraj sata i dječaci su istrčali iz školske zgrade, a mali Nemeček ne može dočekati da obavijesti svoje prijatelje kako su Pastori, strašni blizanci iz neprijateljske skupine “Crvene košulje” dan prije u muzejskom vrtu oteli sve kuglice dječacima iz Pavlove ulice koji su se mirno pikulali.

Na spomenuti događaj dječaci su reagirali sa gnušanjem, a čak je i ozbiljni te tihi Boka zaključio kako su učinili nešto zaista nečuveno. Na skupštinu koja je dogovorena tijekom nastave prvo dolazi mali Nemeček, a to je ujedno njegova obaveza jer je cijela skupina organizirana poput vojske, a Nemeček je zbog sitne građe za razliku od ostalih samo običan vojnik. Svi dječaci imaju činove i svi zapovijedaju domobranu.

Dok je šetao između naslaganog drva Nemečeku je pozornost privuklo čudno ponašanje psa Hektora, koji je lajao i optrčavao jednu od naslaga na kojoj su dječaci izgradili utvrdu. Unatoč tome što je slutio da se netko tamo nalazi prikupi svu hrabrost i počne se penjati na utvrdu. Tamo ga je dočekalo neugodno iznenađenje jer se susreo s Ferijem Ačem vođom dječaka iz skupine “Crvene košulje”.

Nemeček se toliko prestrašio da je odmah pobjegao, a prijatelji su mu povjerovali tek kada su vidjeli da nedostaje njihova crveno-zelena zastava s utvrde. Po njima je to bila čista objava rata. Zbog toga su dječaci iz Pavlove ulice odlučili izabrati predsjednika koji će imati sve potrebne ovlasti za vođenje rata i kojih će ih u svemu slušati. Pobijedio je Boka koji je predložio da da posjete “Crvene košulje” u botaničkom vrtu prije nego što ih opet napadnu i pokažu da su hrabri kao i oni.

Smislili su plan s kojim su dvojica najhrabrijih dječaka trebala otići u neprijateljski tabor i objesiti natpis na kojem bi pisalo: “Ovdje su bili dečki iz Pavlove ulice”. Svi su bili oduševljeni idejom, ali Boku je mučilo što nema Gereba (na izborima za predsjednika je dobio samo tri glasa).

Za novi zadatak javljaju se Nemeček i Čonakoš. Uz pomoć dalekozora Čeleove sestre promatraju mali otok na kojem je uporište crvenokošuljaša. Kako nisu mogli na otok preko malog mosta jer je na njemu bila straža, morali su se poslužiti čamcem. Ukrcavajući se u čamac Nemeček se poskliznuo i pao u vodu. Tako su počeli njegovi problemi. Nemeček i Boka su se uspjeli došuljati do neprijateljskog tabora i tamo su ugledali Gereba kako Feriji Ači i Pastoru objašnjava kako najlkaše provaliti na grund. Nemeček se rasplakao zbog izdaje njihovog prijatelja.

Sva trojica su iskoristila trenutak kada su se crvenokošuljaši udaljili i zakačili ceduljicu. Poruka je brzo otkrivena i morali su bježati, pa su se prvo sklonili u stakleniku, a kako je Nemeček već bio mokar on se sakrio u bazen sa zlatnim ribicama. Nakon što su preskočili ogradu vrta bili su na sigurnom.

U školu je idućeg dana profesor Raca iz džepa izvadio papirić i prozvao Kolnaia, Lesika, Čelea, Rihtera, Nemečeka i Barabaša. Dječaci su pozvani na razgovor u zbornicu, a primijetili su kako se samo radi o dječacima iz Pavlove ulice te članovima “Udruge za skupljanje kita”. Profesor Rac im je počeo postavljati pitanja, a oni su mu odgovarali kako se kit skida i kako ga uspijevaju održati vlažnim uz pomoć žvakanja. Kod profesora se nalazila zastava i pečat s natpisom “Udruga za skupljanje kita, Budimpešta 1889.”

Čast udruge je uspio spasiti Nemeček, pa je za vrijeme trajanja ispitivanja sastrugao kit s novog prozora. Dječaci su zaključili da ako imaju kit da će tako postojati i udruga pa ugovore novu skupštinu na grundu. Dok je trajala skupština Nemeček je primijetio Gereba kako se šulja prema kolibici u kojoj je živio Slovak, čuvar koji se noću brinuo za pilanu i grund. Nitko od dječaka osim Nemečeka i onih koji su bili u neprijateljskom taboru nisu znali za izdaju, pa je Nemeček odlčio pratiti Gereba koji je čuvara potkupio cigaretama da dječake otjera s grunda.

Želeći što prije o svemu obavijestiti Boku, Nemeček je zaboravio na članove iz kit udruge, a skupština ga je zbog njegovog čudnog ponašanja odlučila proglasiti izdajnikom te izbaciti iz udruge. Za kaznu su u zapisnik malim slovima upisali njegovo ime. Samo dva dana kasnije na malom otoku crvenokošuljaši su smišljali kako da vrate neprijateljima za sramotu koju su im nanijeli.

Gereb je tada Feri Aču priznao kako neće imati problema s osvajanjem grunda jer je podmitio čuvara, ali kako Gereb nije dobro poznavao Ferija Ačija navukao je na sebe njegov bijes, jer je Feri više od ičega volio poštenu i vitešku borbu. Nakon što je zbunjeni Gereb izjavio kako su dječaci iz Pavlove ulice kukavice, odjednom će među dječake skočiti mali Nemeček koji je sve slušao s drveta. Feri Aču se svidjela dječakova hrabrost i predložio je da prijeđe u njihov tabor što je Nemeček odbio.

Kako ga je Feri smatrao preslabim umjesto da ga istuku naredi dečkima da ga okupaju u jezeru. Tako se jadni Nemeček po treći put morao okupati u hladnoj vodi, a još je uvijek bio prehlađen od prethodnog kupanja. Unatoč tome što je bio sav mokar Nemeček je održao govor o poštenju i vjernosti na što su svi zašutjeli i tako ga pustili s otoka. Kada je Nemeček stupio na mostić Feri je dao nasredbu i uzviknuo “Na pozdrav”.

Sljedeći dan je dječake na grundu dočekala obavijest predsjednika: “Proglas!!! Sada svatko mora biti spreman. Našoj državi prijeti opasnost i ako ne budemo hrabri, cijelo ćemo područje izgubiti. Grund je u opasnosti. Crvenokošuljaši nas žele napasti, ali mi ćemo čvrsto stajati na svom mjestu pa ako ustreba i svojim životima obraniti državu”.

Dječaci započinju pripreme za napad koji bi trebalo uslijediti već idućeg dana. Iako ne mogu vjerovati da se sve događa tako brzo slušaju predsjednika i rade. Tijekom iznošenja ratnog plana Boka imenuje Nemečnika za pobočnika, zbog čega su se pobunili članovi iz kit-udruge. Nakon što su ostali sami Nemeček je obasnio Boki zašto je morao otići tijekom polaganja prisege te zašto su ga proglasili izdajnikom.

Počele su pripreme za bitku, pa su tako pripremljene pješčane bombe i uređene utvrde, a kada se Boka spremao izvršiti smotru pojavi se Gereb koji traži oprost i da ga prime natrag. Boka ga teška srca odbija, ali onda se pojavi Gerebov otac koji traži dokaz izdaje njegova sina. Odgovor je tražio od sve slabijeg Nemečeka kojeg je Boka htio odvesti kući. Nemeček je Gerebovom ocu odgovorio da njegov sin nije izdajica.



Na putu kući Nemeček je već počeo halucinirati, a Boka se rasplakao jer mu je prijatelj bio u tako lošem stanju. Idući dan dječaci prime pismo od Gereba u kojem im poruči da je od oca kao nagradu što nije počinio izdajstvo na poklon dobio omiljenu knjigu od Julesa Verna. Knjigu je kao znak zahvale odnio Nemečeku, unatoč tome što se otac naljutio na njega jer knjigu prodao antikvarijatu.

Njavažnija obavijest u pismu bila je da su Crvene košulje nakon što su saznali da se Nemeček razbolio odlučili odgoditi bitku za drugi dan i da će smisliti neku lukavštinu. Gereb je sve to čuo s istog drveta na kojem je Nemeček prisluškivao, pa ih je opet zamolio da ga prime u družinu i to kao običnog vojnika. Boka je pretpostavio kako Gereb ne laže i u dogovoru s ostalim dječacima odlučio primiti ga opet u družinu. Gereb se ubrzo pojavio sav sretan.

Uskoro dolaze izaslanici Crvenih košulja Sebenič i Pastori koji su došli objaviti rat i dogovoriti pravila borbe. Nakon toga su krenuli prema ulici gdje živi krojač Andraša Nemeček. Njegova žena ih je uvela u sobu gdje je ležao Nemeček, prenijeli su mu pozdrave svog vođe i zamolili za oprost zbog onoga što se dogodilo na malom otoku.

Bitka je počela na proljetni dan i sve je počelo onako kako su to zamislili dječaci iz Pavlove ulice. Crvenokošuljaši su prvo napali iz Pavlove i Marijine ulice, a onda su ih pješčanim bombama potisnuli prema daščari i tamo ih zatvorili. Bila je to skupina koju je vodio Pastor. Ali onda je napao drugi dio crvenokošuljaša na čelu s Ferijem koji je nakon što je shvatio da vođenje rata po pravilima na donosi ništa dobro, počeli raditi po svome i na kraju se sve pretvorilo u veliku tučnjavu.

U trenutku kada se Feri Ač uspio probiti do daščare gdje se nalazio ostatak njegove vojske, iskočio je Nemeček i oborio Ferija na leđa i potom izgubio svijest. Nastala je strka i dječaci iz Pavlove ulice iskoriste priliku te ih otjeraju s grunda. Nakon što su Nemečeka podigli s tla rekao im je slabog glasa da dok je ležao u svojoj sobi u glavu mu je odzvanjalo da mora pomoći svojim prijateljima jer im se ne piše dobro.

Uskoro je došla Nemečekova majka koja ga je odvela kući, a Boka je sluteći crn kraj ostao stinustog srca pred kućom hrabrog dječaka. Došao je i Feri Ač kojeg je dovela savjest. Idući dan je Boka ponovno posjetio svog prijatelja i pričao mu kako ga je posjetio i Feri Ač na što je Nemeček bio ponosan te kako je kit-udruga opet unijela njegovo ime u zapisnik velikim slovima. Svi su bili tužni jer su znali da mu nema spasa, a i sam Nemeček je znao da će umrijeti, pa je pred kraj opet počeo buncati jer mu se prviđala bitka za grund. Na kraju se smirio i izdahnuo.

Nakon smrti prijatelja Boka je bio utučen i krenuo je prema grundu, a kada je došao vidio je građevnog inženjera koji je mjerio grund kako bi mogli izgraditi trokatnicu. Boka je shvatio kako je sve bilo uzalud i na kraju shvatio po prvi put što je to zapravo život.

Vrsta djela: roman

Mjesto radnje: Budimpešta, centar grada

Vrijeme radnje: 1889. godina

Likovi: Janoš Boka, Ernest Nemeček, Feri Ač, Gereb, Vajs, profesor Rac, Janko, Čengej, Boka

Analiza likova

Ernest Nemeček – sitan dječak, nježne i krhke građe, plave kose. Bio je jednostavan i prostodušan, jedva primjetan. Jedva je čekao da ga netko primijeti, iako se to nije često događalo. Njegova mršavost i slabašnost možda su bili i razlog što je bio uvijek žrtva zadirkivanja. Bio je sin krojača i bili su jako siromašni. U organiziranoj vojničkoj organizaciji svi su imali neke činove, osim njega, on je bio običan vojnik. On je bio sretan i zadovoljan i kada se mogao nekome pokoravati. Iako je bio slabašan i krhak, on je bio borbena duha. Branio je svoj grund, a često su ga protivnici više hvalili nego njegovi prijatelji. Njegova žrtva, odnosno smrt, iako je bila tragična, ujedinila je dječake.

Janoš Boka – zvali su ga general Boka jer je bio vođa dječaka iz Pavlove ulice. Bio je snažan i hrabar, pošten, razuman i mudar. Autor ga je opisao kao dječaka za kojeg se čini da ima više godina nego što je imao. Imao je četrnaest godina, ali kada je progovorio svatko je dobio dojam da je stariji. Razlog tome je bio njegov dubok glas, a s druge strane njegove teme su uvijek bile ozbiljne. Rijetko kada je prozborio neku glupost. Bio je osjećajan, njega je najviše potresla smrt Nemečeka i tada se prvi puta nije ponio u potpunosti muški jer je jako plakao.

Feri Ač – vođa protivnika koji su se zvali “Crvene košulje”. Iako je bio protivnik dječaka iz Pavlove ulice, on nije bio zao i odbojan. Njegova pojava odisala je viteštvom, bio je krupne građe, preplanuo, a na njegovim plećima lijepo je pristajala crvena košulja. Čak se i Nemečeka dojmio. Bio je istinski zabrinut za Nemečeka.
31. prosinac 2015
recite mi sljedeću lektire,napisat ću(valjda,ako nitko drugi neće odradit moj posao...pišite lektire kad ih ja ne pišem,a ne kad imam volje...)
01. siječanj 2016
Hvala puno!
06. siječanj 2016
Molim vas lektiru Koko u Parizu; tema,vrijeme radnje,mjesto radnje,glavni likovi,osobine sporedni likova,ako mozete kratak sadrzaj.
18. siječanj 2016
Koko u Parizu
Autor: Ivan Kušan





“Koko u Parizu spada pod detektivske romane u što se možemo uvjeriti odmah po završetku čitanja priče. Glavni likovi su djeca koja žive u urbanoj sredini, a radnja je uzbudljiva i napeta, a komplikacije se odvijaju do samog kraja što priči daje veliku neizvjesnost.

Sastoji se od 13 kratkih poglavlja. U uvodu se Koko priprema za odlazak u Pariz, a Zlatko mu opisuje što tamo može očekivati. Koku se to čini sve jako zastrašujuće. Zaplet se događa odmah čim Koko dolazi u Pariz i u Pokleov stan. Od tada događa se mnogo uzbudljivih radnja oko slike pa sve do Kokove otmice. Vrhunac radnje je rasplet svih događaja, a odvija se u slikarevu stanu gdje se sastaju svi likovi. U epilogu Koko objašnjava svoj san.

Autor je na kraju radnje vjerojatno sve prebacio u Kokov san jer je tako imaju veću mogućnost što se tiče uvjerljivosti radnje. U snovima je sve moguće!

Tema romana je čisto detektivka jer se kroz cijelu radnju pokušava otkriti gdje se nalazi slavna slika, tj. tko ju je ukrao.

Autor je ovom pričom htio zabaviti čitatelje, ali i omogućiti svakom da na temelju tragova koje nam je autor ostavljao, sami pokušavaju prije kraja priče shvatiti kako će se rasplesti radnja koja je napeta do samog kraja.

Roman je napisan jednostavno, standardnim hrvatskim književnim jezikom, a autor je ubacio i dosta žargona koji je specifičan za djecu koja žive u urbanim sredinama.

Kroz brojne dijaloge uspjeli smo vrlo dobro upoznati karakteristike likova, a možemo primijetiti i dosta dječjih preuveličavanja.

Kratak sadržaj

Trinaestogodišnji Koko, pravim imenom Ratko Milić, na poziv svog prijatelja Zlatka Brnčića sprema se za svoj prvi odlazak u Pariz. Njih dvojica će se za vrijeme ljetnih praznika uputiti u posjetu kod Zlatkovog ujaka. Ujak imenom Poklepović, živi u Parizu i bavi se umjetnošću. Točnije on je slikar umjetničkog imena Pokle.

Zlatko je već par puta bio u posjeti ujaku pa već zna i francuski jezik, dok Koko pokušava što više naučiti u kratkom vremenu. Koko, koji nikada nije putovao izvan Zagreba upije sve priče i dogodovštine svog prijatelja Zlatka koji mu pričama nastoji što bolje približiti ovaj grad.

Tako Zlatko, osim što priča Koku o znamenitostima i ljepotama Pariza, nastoji mu predočiti da je Pariz i jako opasan grad. Koko sa zanimanjem sluša kako je Pariz grad s puno otmica, a najviše se kradu upravo dječaci njihovih godina. Za djecu se traži otkupnina, a ako se ne isplati, oni obično bivaju ubijeni. Zlatko je pričao još Koku kako u Pariz svakoga sata slijeće bar deset tisuća aviona, dok okolo vrebaju opasni snajperisti. Bogalji u svojim drvenim nogama drže oružje, a slijepci iz štapova pucaju unaokolo.

Koko se prestravio od ovih priča i sav je u čudu kako netko uopće može živjeti u takvom gradu.

No ipak odlučuje otputovati sa Zlatkom u Pariz. Krenuli su na put avionom. Zlatko nije odustajao ni tijekom puta pa i dalje priča Koko o strahotama. Sada je prigodno odabrao avionske katastrofe i gusarske otmice. Koko nije htio niti u jednom trenutku priznati da se boji te je s visokom napetošću dočekao slijetanje u Pariz.

U Parizu ih je dočekao Zlatkov ujak Poklepović. Da bi stigli do slikarevog skromnog doma morali su promijeniti nekoliko različitih vlakova i autobusa, a i dosta su pješačili.

Kada su stigli do stana, Koko nije mogao ne primijetiti kako je slikar pomalo čudan. Stan se nalazio na zadnjem katu ne tako velike kuće, dok su još drvene stepenice vodile dječake do sobe ne tavanu.

Slikar ih je odmah odveo u tu sobicu gdje im je pokazao strogo čuvanu tajnu. Naime, na samom kraju sobe, prekrivena s čak tri zastora, stajala je slika Mona Lisa. Inače najcjenjenija i najskuplja slika autora Leonarda da Vincija trebala se nalaziti u muzeju u Luvreu.

Slikar se jako bojao da ga netko ne otkrije i ne uzme mu sliku, a bojao se i za svoju sigurnost jer radilo se najpoznatijoj slici na svijetu. Jedino što nije objasnio je kako se slika našla kod njega.

Tada su se stvari počele komplicirati.

Ujak Pokle je poslao dječake na šišanje kod izrazito čudnog brijača. Dječacima je zaboravio dati obrok pa su otišli gladni. Na kraju šišanja nisu bili zadovoljni frizurom i tako stigoše kući.

Pošto se Zlatko odmah otišao kupati, Koko je iskoristio priliku i otišao ponovo vidjeti sliku u sobicu potkrovlja. Kada je ušao u sobu, odmah je zapazio da slike nema. Sav zaprepašten, potrčao je do Zlatka koji nije mogao vjerovati da se krađa uopće mogla dogoditi.

Zlatko i Koko brzo pohitaju do potkrovlja i ugledaju sliku na svom mjestu. Zlatko je bio ljutit na Koka i optužio ga je da laže, no Koko ga je uvjeravao da je govorio istinu. Uvjeravajući Zlatka u svoje dobre namjere, ugleda tada crveni automobil na ulici. Bez ijedne riječi je pohitao prema njemu.

I tada počinje pravi zaplet oko slike Leonarda da Vincija.

Naime, poznati redatelj Alles Worson upravo je snimao film koji se dogodio po istinitim događajima o krađi slike Mona Lise. Iz razloga da se slici ne bi nešto dogodilo, Zlatkov ujak je zamoljen da izradi kopiju ove slike koju će postaviti na mjesto originala.

No, Zlatkov ujak, slikar Pokle, toliko je dobro obavio posao da se nije primijetila razlika između kopije i originala. Sve je ovo opisano u intervjuu koji je izašao u listu imenom “Večernja truba”. Vrlo vješto ga je napisao reporter pod imenom Marcel Clever.

Slika je tako postala toliko popularna da se za nju interesirao i Nikolas Somais, bogati Grk, inače brodovlasnik koji je bio veliki ljubitelj umjetničkih djela. Somais ima sina Katsarida koji ne želi udovoljiti očevim željama i postati pijanist već je veliki obožavatelj biciklizma i električnih gitara.

U cijeli slučaj oko krađe slike umiješana je i djevojčica. Kćerka čuvenog reportera Marcela Clevera se inače bavi skupljanjem sličica poznatih osoba te jako voli špijunske radnje u romanima. Ona želi pomoći i spriječiti da slika Mona Lise bude ukradena.Djevojčici je najviše sumnjiv bogati Grk pa koristi priliku da se poveže s njim. Naime, njegov je sin zaljubljen u nju pa to mora iskoristiti.

U radnji su prikazani i vrlo bitni lažni brijači Frederic i Charles koji u biti rade kao službenici jednog osiguravajućeg društva, a njihova dužnost je čuvanje slike. Njih dvojicu je Koko uočio kada su pokušavali obaviti zamjenu slike.

Michael i Jean su sinovi ove dvojice lažnih brijača i izrazito su ogorčeni što ih roditelji nisu željeli pustiti na ljetovanje. Oni imaju u planu osvetiti se i to na način da postanu popularni u cijelom Parizu. Ubrzo, oni otmu Koka i saznaju cijelu priču oko Mona Lise. Za njegovo puštanje na slobodu traže jako veliku svotu novca od ujaka Poklea.

Zlatko je na kraju spasio Koka od otmičara i tada se saznaje da slika nije bila niti ukradena.

Kraj romana nosi zanimljivost da je cijela priča bila Kokov san. Naime, on ga je ispričao Zlatku koji je tada zaključio da su svi likovi iz sna likovi iz prijašnjih romana Ivana Kušana.

Vrsta djela: detektivski roman

Vrijeme radnje: jedno ljeto

Mjesto radnje: Zagreb i Pariz

Likovi: Koko, Zlatko, slikar Poklepović, dječaci Jean i Michel, Marie Clever, Katsarida Samais

Analiza likova

Koko – trinaestogodišnji dječak koji po ničemu ne odskače od svojih vršnjaka. Živi u Zagrebu. Ravnopravni je član svih ostalih sudionika koji su bitni za radnju koja se događa iz njegovog sna. Ne voli ići u školu niti učiti, a ni higijena mu nije jača strana jer se ne voli kupati. Omiljeno jelo mu je punjena paprika. Kada je stigao u Pariz stalno je bio gladan. Njegova navika je da se stalno češka lijevom rukom iznad desnog uha. Voli se praviti važnim poput svih dječaka njegovih godinama. Pokazao se jako domišljatim i hrabrim u Parizu kada su lovili zločince.

Zlatko – Kokov je dobar prijatelj. Za razliku od Koka on voli puno čitati i puno toga zna. Visok je i mršav. Dobro poznaje Pariz i kada priča voli preuveličavati opasne situacije. Ipak, Koko mu neizmjerno vjeruje jer smatra da je jako pametan i da puno toga zna. Snalažljiv je i štiti Koka u svim opasnim situacijama.

Katsarida Somais – dječak kome je otac jedan od otmjenih ljudi Pariza, sin je brodovlasnika. Sukobi se s roditeljima jer smatra da ga oni ne razumiju. Želi postati poznati glazbenik i biciklist koji će voziti “Tour de France” – cijenjenu biciklističku utrku. Iako se ne slaže s ocem nastoji ga spasiti od skandala zbog ukradene slike jer se boji da bi mogao ponovo sudjelovati. Naime, već je jednom bio umješan u sličan skandal. Zaljubljen je u Merie, a on to vidi, samo ne želi mu reći.

Merie Clever – kći uglednog novinara, predstavlja dijete jednog od uglednika društva. Ljuta je na oca što je ne shvaća ozbiljno. Hrabra je i pokazala se puno poduzetnijom u spašavanju slike od Katsaride. Jako voli špijunske, kriminalističke romane i sanja kako će jednom u budućnosti biti poput Mate Hari.

Jean Brange i Michael Croitier – negativni likovi. Žele se proslaviti nekom pljačkom ili otmicom jer smatraju da će tako novine pisati o njima. Ustvari su razočarani što preko ljeta moraju ostati u gradu, a roditelji su im bili obećali da će ići negdje na ljetovanje. Jean je već stariji, položio je maturu, a ima i automobil, a Michael je Kokovih godina. Oteli su Koka i prijete mu da će ga ubiti ako ne dobiju otkupninu. No, obojica su prvenstveno fakini koji će napraviti neku nepodopštinu, ali su u biti normalni dječaci koji nezadovoljstvo izražavaju na neprihvatljiv način.

Bilješka o piscu

Ivan Kušan (1933. – )

Ivan Kušan rođen je u Sarajevu, 30. kolovoza 1933. godine. 1939. godine Kušan seli sa svojima iz rodnog Sarajeva u Zagreb te je tamo završio sve škole. Prevoditelj je i književnik te je diplomirao na Likovnoj akademiji u Zagrebu.

Osim što radi kao prevoditelj i to prevodeći s engleskog, ruskog i francuskog, on piše drame, kritike, scenarije te novele i romane za djecu kojima se i proslavio.

Od njegovih najpoznatijih djela koje je napisao za odrasle ističu se: “Razapet između”, “Toranj”, “Trenutak unaprijed”, “Zidom zazidani”.

Autor je serija: Dvadeset slavnih”, “Zagonetni dječak”, “Lažeš Melita”, “Ljubav ili smrt”.

Najveću popularnost Kušan je postigao pišući romane u kojima je opisao anegdote dječaka po imenu Koko. Koko se voli igrati detektiva i radnja u romanima je iznimno napeta i uzbudljiva. Kušan je napisao čak osam romana u kojima je Koko glavi lik. Tako imamo “Koko i duhovi”, “Domaća zadaća”, “Uzbuna na zelenom vrhu”, “Zagonetni dječak”, “Koko u Parizu”, “Lažeš, Melita”, “Koko u Kninu”, “Ljubav ili smrt”.

Također je bio poznat po napisanim pripovjetkama za djecu pod nazivom “Strašno kauboj”.

Njegove knjige prevedene su na mnoge svjetske jezike, a dobitnik je i važnih književnih nagrada.

U mladosti se često bavio slikarstvom, a sada slika još samo za vrijeme slobodnog vremena. Profesor je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
odaberi što ti treba...duže je jer mi se poslje neki žale da im je prekratko
18. siječanj 2016
Imali neko nesto o lektiri DUĆAN KOD SVRAKE
13. veljača 2016
Hvala puno!
20. veljača 2016
ima li netko tajnu zlatnog zuba ili tajna tužnog psa.Hvala
31. ožujak 2016
moze li molim vas tito bilopavlovic nevaljali gradski decki hitno je
13. travanj 2016
moze li molim vas priče iz davnina; bratac Jaglenac i sestrica Rutvica
29. siječanj 2017
pisete li i sad lektire
24. studeni 2018
Molim vas Lažeš Melita I Domaća Zadaca Ivan KUšan s dojmom o djelu i bilješkama
12. listopad 2019
Hitno mi treba lektira Domaća Zadaća s dojmom o djelu i bilješkama.
Od Ivana Kušana.
Molim lijepo.
23. listopad 2019
Ako želiš poslati poruku u tu temu, učlani se ili prijavi
Unesi link na sliku
Primjer: https://www.stranica.com/slika.jpg