ok, znam da ovakva tema već postoji,ali ferrary je moj stari profil. ovo je ista stvar kao lektire za prepisanciju samo se drukčije zove , ali kao što sam rekla ipak je to moja ideja samo sa starog profila. Dakle postupak znate vi meni rečete lektiru, ja vama rješenja. možda neću imati odgovore na sva pitanja ali ipak ću neka znati. TRAŽE SE 2 POMOĆNIKA!
08. siječanj 2013
odrađujem zadnje narudžbe sa druge teme:

KOKO U PARIZU, BILJEŠKA TIJEKOM ČITANJA (sorry nemogu nać citate)

Bilješke tijekom čitanja:trinaestogodišnji Ratko Milić, zvan Koko, Zlatko Brnčić, Zlatkov ujak(Pokle), Marie Clever, Alles Worson,
Marcel Clever, Nikolas Somais, Katsarida, papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michael, pisac
-Koko i njegov prijatelj Zlatko spremaju se u Pariz u goste Zlatkovu ujaku, slikaru Poklepoviću, zvanom Pokle
-Koko uči francuski jezik
-Zlatko plaši Koka da se u Parizu otimaju dječaci njihovih godina, svuda vrebaju snajperisti, bogalji imaju ugrađene strojnice, slijepci pucaju po prolaznicima
-Koko sav prestrašen od Zlatkovih priča, ipak sretno sa Zlatkom dolazi u Pariz
-slikar Poklepović, zvani Pokle odvodi ih u svoj čudan stan i pokazuje sliku Mona Lize
-Marie Clever, kći poznatog francuskog novinara Marcela Clevera, ljuta je na tatu što je nije poveo sa sobom k režiseru Worsonu koji je u Parizu snimao film o krađi Mona Lize
-Nikolas Somais želi svom slijedećem brodu dati ime Mona Liza po čuvenoj slici
-Katsarida Somais, prijatelj Marie Clever
-Koko bježi za lopovima u crvenom automobilu
-Jean i Michel otimaju Koka
-Zlatko uzima sliku Mona Lize kako bi je dao u zamjenu za Koka
-Jean i Michel otimaju Zlatka i sliku
-za sliku Mona Lize Jean i Michel traže 10 milijuna franaka od gospodina Somaisa
-Koko i Zlatko, zajedno sa slikarom, pobjegnu autobusom
-Marie Clever i Katsarida Somais prate Koka i Zlatka
-bogalj(pisac Kušan) razgovara sa slikarom Poklepovićem
-slika Mona Lize nije orginal
-Charles i Frederic traže sliku kod gospodina Somaisa
-Jean, Michel i gospodin Alles Worson kod gospodina Somaisa
-zajednički susret sviju kod gospodina Somaisa i spoznaja da nitko nije "pravi lopov"
-Koko odlazi stepenicama do prijatelja i trči, trči beskonačno trči
-Koko se probudi jer to je bio san i odluči sanjati što više tako lijepih snova
08. siječanj 2013
BIJELI JELEN:

Ime pisca: Vladimir Nazor
Naslov djela: Bijeli jelen
Književna vrsta: bajka
Ne bih mogla živjeti sama u prirodi zato što sam previše vezana uz moje bližnje i mislim da bi to bio prevelik šok za mene. Priča je interesantna zbog hrabrosti djevojčice Anke i njenog odnosa prema šumskim životinjama (kako razgovara životinjskim jezikom). Priča nas uči tome da čovjek, priroda i životinje mogu biti veliki prijatelji ako se to želi. Isto tako da dobrota i plemenitost uvijek pobjeđuju. (Antonia)
Priča Bijeli jelen mi se jako svidjela spavao u jelenjem ležaju mogao je razgovarati s divljim životinjama. (Marko)
Meni se svidio događaj kad je guščarica Anka prespavala u jelenovom ležaju i onda su sve životinje sutradan pričale čovječim jezikom. To je guščarica Anka čula kad je izašla iz jelenovog ležaja, tad je čula kako kos priča čovječim jezikom. (Kruno)
Volim boraviti u prirodi posebno kada ima puno djece. Nikad ne bih mogao živjeti sam u prirodi jer ne bih znao gdje spavati, što jesti i kako se brinuti o sebi. (Martin)
Anka mi se svidjela jer je spremno pomagala svima koji su se zatekli u nevolji. Najviše mi se svidjela zbog toga što je štitila životinje od opasnih lovaca.
Priča mi se svidjela zbog bijelog jelena. Bilo mi je zanimljivo zamišljati kako jelen nosi Zlatokosu morima, livadama i bori se sa vukom Ovcoderom. (Tomislav)
Ova nas priča uči da u životu postoje i teški trenutci i da se u tim trenutcima trebamo boriti da bi nam poslije bilo dobro. (Gabrijela)
Ova nas priča uči da budemo čuvari prirode i životinja. (Hrvoje)
Priča mi se jako svidjela ali je bila i jako tužna. Anka je bila siroče i morala je svašta sama proći. Na kraju se ipak sve sretno završilo i ona je konačno živjela život kakav je zaslužila. (Petra)
Ja volim boraviti u prirodi zato što u njoj ima puno kisika koji udišem, vinograda, cvijeća koje je jako lijepo i koje jako miriše, ima lijepih životinja, lijepih šuma i možemo istraživati. U prirodi se mogu i igrati, npr. mogu igrati košarku ili nogomet s prijateljima. Mislim da ne bih mogao živjeti sam u prirodi zato što onda ne bih imao prijatelje, mame i tate, ne bih imao što jesti, ne bih išao u školu, morao bih sam sagraditi kuću i morao bih se sam za sebe brinuti što bih jeo i pio. Zato mislim da ne bih mogao živjeti sam. (Luka)
Bilješka o piscu

Vladimir Nazor bio je pjesnik, pripovjedač, romanopisac i putopisac.

Rođen je 1876. u Postirama na otoku Braču, a umro u Zagrebu 1949. godine.

Nazor je bio jako plodan pisac i napisao je čitavu malu biblioteku knjiga, a jedan dio svoga stvaralaštva posvetio je djeci. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesničkim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i čovjeku radujući se ljepotama i vedrinama života, te vjerujući u moć i snagu slavenskog čovjeka. Cijelog života je vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to životno uvjerenje potvrđuje djelima koja su nastala u antifašističkom ratu.
Kratak sadržaj

Bijeli jelen jedna je od najljepših Nazorovih bajki. Na samom početku bajke svijet ljudi i svijet životinja su razdvojeni, a kasnije dolazi do spajanja zahvaljujući pozitivnim likovima iz bajke.

Guščarica Anka je djevojčica od šest godina koja je svako jutro vodila guske na neko maleno polje. Guske je ne slušaju, pogotovo svojeglavi gusan Gagarilo. Jednog dana tražeći guska Gagarila izgubila se u šumi. U šumi je spasila izranjenu košutu koju su lovci progonili. Košuta je odnijela Anku u planinu daleko od Vranje, u jelenji ležaj. Provevši noć u šumi, u ležaju jelena Vitoroga, zadobla je čudesnu moć razumijevanja životinjskog jezika. Time je povezala svijet ljudi sa svijetom životinja.

Šumske životinje vijećale su o Ankinoj sudbini i odlučile da ostane kod njih u šumi, i živi u ležaju jelena Vitoroga. Anka je rasla živeći sa životinjama te zadobila njihovo povjerenje. Zbog njezine zlatne kose prozvaše je Zlatokosa.

U ležaju jelena Vitoroga našlo se bijelo jelenče. Zlatokosa i Bijeli jelen odrastali su skupa. Jednog dana lovci su oteli Bijelog jelena. Zlatokosa ga je mogla osloboditi ako se zamijeni s njim.

˝Ako šuma dade Zlatokosu mladom knezu, knez će šumi dati Bijelog jelena.˝
Šuma je odlučila: ˝Neka se čovječje lane vrati ljudima, a jelenče jelenima.˝
Na kraju priče, Zlatokosa gubi moć razumijevanja jezika životinja jer se vratila ljudima i to kao vranjska kneginja – udaje se za kneza Urlika. Ubrzo nakon vjenčanja dobivaju i svog sina.

Nije više razumjela govor šumskih životinja jer nije više spavala u jelenjem ležaju pa na rastanku s Bijelim jelenom nije čula kako ju je on dozivao da pođe s njim u šumu.
Mjesto radnje

šuma, na dvoru Vranje
Vrijeme radnje

nekada davno, neodređeno vrijeme (tijekom nekoliko godina, u ono vrijeme kad su vlastelini imali kmetove)
Analiza likova

Glavni likovi: djevojčica Anka, Bijeli jelen

šestogodišnja djevojčica (guščarica): strašljivo malo siroče, čuva guske, poderani laktovi, ranjeno koljeno, spava u staji, malena, žuta kao vosak, mršava kao pile, odjeća koju je nosila bila je potrgana, hodala je bosa, osamljena, siroče, vrijedna
Kao starija djevojčica i mlada žena nije se puno promijenila, kosa žuta kao sunce. Zato su je šumske životinje nazvale Zlatokosa.

starija djevojčica (Zlatokosa): sjajne duge kose, kraljica šume - šumska vila, voli životinje, mogla se sporazumijevati sa životinjama, mudra, vesela, pomaže djeci koja se izgube u šumi, lijepo pjeva
mlada žena (vranjska kneginja): ljepša je nego ikada ali tužna, duga kosa, nije mogla razgovarati sa životinjama, postala je mama
Bijeli jelen: znatiželjan mladac, voli istraživati, ponos i radost cijele šume, dugoočekivan sklada i ljubavi koji se rađa vrlo rijetko, dobar, brz, bijele boje, ima rogove, pošten

Gagarilo: svojeglavi gusan, predvodnik jata, veći i jači nego što je Anka pa Anka mora voditi guske na pašu kamo on hoće
košuta i jelen Vitorog: nježne i dobre životinje, Ankini zahvalni zaštitnici i skrbnici u šumi
medvjed Ljumo: šumski poglavar, star i pametan, savjetuje šumske životinje i sudi im
Ćuko: mudri ćuk, neprijatelj zore i sunca, opominje Zlatokosu
lisac Striko: lukavac, medvjedov prvi doglavnik i savjetnik
divlja svinja Kiso: neustrašiv borac, ubiju ga lovci, ali i dokrajči kneza Boda
ovcoder: oličenje šumskog zla, negativac, samo bi klao i žderao
Urlik (Stjepan, Ivan): mladi knez, obziran i plemenit, zaljubljen, sin bezobzirna oca
knez Bodo: glavni negativac, bezobziran vlastelin
Poruka

Ova nas priča uči da u životu postoje i teški trenutci i da se u tim trenutcima trebamo boriti da bi nam poslije bilo dobro.
Riba ne može živjeti na stablu. Ptica ne može živjeti na dnu mora. Neka bude sve onako kako bi moralo biti. Neka se čovječje lane vrati ljudima, a jelenče jelenima!
08. siječanj 2013
VELI JOŽE:

Bilješke o piscu :
Vladimir Nazor je jedan od naših najznačajnijih pisaca. Napisao je gotovo čitavu biblioteku knjiga u kojoj su zastupljeni mnogi radovi književnosti : pjesme ,romani ,pripovijetke ,eseji ,članci ,putopisi , dnevnici ,govori …
V. Nazor rođen je 1876.god. u Pastirama na otoku Braču. Na svom rodnom otoku proveo je djetinjstvo ,a gimnaziju je završio u Splitu. Studirao je prirodne nauke u Grazu i Zagrebu. Kao profesor službovao je u srednjim školama u Splitu ,Zadru ,Pazinu ,Kastru i Sušaku. Niz godina je bio i upravitelj omladinskih domova u Crikvenici i Zagrebu. Poslije umirovljenja neko je vrijeme živio na svojem rodnom otoku Braču, a onda se je opet vratio u Zagreb i nastavio svoj raznovrsni književni rad. U njegovim književnim djelima najznačajnije mjesto zauzima poezija. Objavio je oko dvadeset zbirki poezija : Slavonske legende ,Hrvatski kraljevi ,Lirika ,Nove pjesme ,Istarski gradovi ,Deseterci ,Pjesme u šikari ,iz močvare i nad usjevima ,Pjesme o bratu gavran i seki siromaštini ,Knjigu pjesama ,Pjesme partizanske ,stare istarske balade ,Legende o drugu Titu. Od epskih spjevova najpoznatiji su : Živana ,Utva ,zlatokrila i Medvjed Brundo .Napisao je i veći niz pripovijedaka i priča :Krvava košulja ,Veli Jože , Mrtvo ostrvo ,Istarske priče ,Mrtvo more ,Gospa od snijega ,Nove priče ,Priče iz djetinjstva. Priče sa otoka i sa planine ,Istarski bolovi ,Šarko ,Dedek Kajbumšar…
Nazor se je bavio i problemima književne teorije i drugim pitanjima ,te je objavio nekoliko knjiga sa toga područja : Na vrhu jezika i pera ,Eseji i članci ,Govori i članci i Čitajući Kranjčevića. Vladimir Nazor je umro u Zagrebu 1949.god.
SADRŽAJ:
Bilo je to davno dok su providur Barbaianka ,šjor Zvane i kapetan motovunske šume išli po Istri i označavali vapnom cerove koje će obraditi i prevesti u Mletke. Bio je vruć ljetni dan. Providur je jahao na magarcu. Magarac je poskočio ,jer je ugledao stog sijena uz doščaru ,gdje je rastao lijepi cer. Barbabianka je rekao da će ga ovaj cer grijati ove zime u Kopru. Kada je počeo označavati cer ,nečije snažne ruke pograbile su magarca i bacile ga u krošnju cera. Pokraj mrtvog magarca stajao je kmet Jože i mrko gledao u providura. Providur se je uplašio ,ali šjor Zvane je umirio diva. Div je ponio providura u grad gdje su ulice vrvjele naoružanim ljudima .Oni su odlučili da više neće hraniti Jožu. Providur je sa ostalim vijećnicima rješavao što će sa Jožom. Providur je rekao da će Jože za Uskrs otići u Kopar ,a do tada će ga hraniti kao i do sada. Došao je Uskrs .Jože je bio zadovoljan svojim životom. Motovunjani su vječali. Proto i još neki tražili su da Jože ostane u Motovunu jer im mnogo vrijedi, ali većina je bila za to da on ode. Iz Kopra je Jože otplovio s providurom u Mletke. Plovili su na jedra ,ali vjetar utihnu i iz trupa broda pojave se vesla. Jože se čudio tko to maše motkama. Iz utrobe broda čulo se je zviždanje bičeva ,psovke ,zveketi lanaca ,a potom i pjesma. Div podigne poklopac na palubi ,a iz otvora pojavi se velika glava. Taj čovjek zvao se je Ilija i bio je jedan od galiota. On je Joži ispričao sve o životu na galiji i rekao je Joži da će i on postati rob. Počela je velika oluja i valovi su nosili brod prema obali. U blizini obale Joža skoči u vodu ,a valovi odnesu brod na pučinu. Jože je izašao na kopno toga jutra.
Išao je Istrom i sakupljao divove kmetove, pa su svi zajedno krenuli u gore između Pazina i Motovuna. Ljudi su ih se bojali i svašta su govorili o njima. Nastanili su se na brdu gdje su nekada živjeli psoglavci. Bez kmetova opustješe polja ,vinogradi i vrtovi. Plemići i glavari iz grada sastaše se da vijećaju što učiniti sa kmetovima. Plemići su bili za to da ih se ubije ,a građani da ih se privoli i da im se obrađivati zemlja. Sakupila se je velika vojska i dva viteza ,a uz njih građani ,te krenuše prema Psoglavčevu brdu. Vitezovi sa vojskom krenuše na divove ,ali ih oni pometaše cerovima. Odlučili su razgovarati sa divovima. Dugo su razgovarali ,ali divovi se nisu pristali vratiti jer su željeli biti sami svoji gospodari. Divove su nagradili zlatnim dukatima ,prstenjem i lancima.
Kada su se vratili u gradove ,građani i plemići su tražili dio zlata. Govorili su da je sve to zlato nekada pripadalo njihovim pradjedovima. Tako su nastale velike svađe između njih. Budući da nisu mogli osvojiti Psoglavćevo brdo , građani su kopali noću po svim stranama brda ,ali ništa nisu našli. Jedne noći Jože je uhvatio nekoliko građana kako traže zlato. On im je rekao da će ga dobiti ,ali da ga moraju zaraditi. Oni su pristali da rade sa Jožom. Žetva je bila bogata. Radnici su morali sve nositi u grad divovima. Građani se vratiše u svoje gradove ,a na Štriginoj glavi ostalo je samo kamerlengo Ciretta. On se je sprijateljio sa divovima. Kada su se divovi posvađali i htjeli ubiti Jožu ,on je zapalio grad i pobjegao Ciretti. On ga je sakrio. Ciretta je krenuo na razgovor sa divovima. Oni su ga izabrali za svoga glavara i obećali su da će ga slušati. Civetta podijeli zemlju među divovima ,a oni se zakunu na knjigu ugovora da će poštivati tuđe.
U početku su bili zadovoljni što imaju svoj komadić zemlje .Kada su je počeli obrađivati vidjeli su da je nečija veća i bolja ,pa je onda nastala svađa među njima. Civetta više nije htio biti njihov glavar ,pa im je rekao da se sami brinu za sebe. Kmetovi : Marko i Liberat htjeli su obrađivati svoju zemlju u docu ,ali im Joža nije dao. Marka je istukao ,a Libreta ubio motikom. Pozvaše Ciretta, a on ih još više prestraši rekavši im da moraju zakopati Liberta i krenuti nekamo drugdje ,jer tu će ih dostići velika kazna. Divovi su se odlučili vratiti svojim prijašnjim gospodarima ,a Ciretta povede Jožu u Motovun ,ali on putem nestade.
Likovi : Jože, Ilija ,providur Barbarijanka , kamerlango Ciretta , divovi ,građani ,šjor Zvane ,kapetan motovunske šume…

Odlomak koji mi se najviše svidio:
Noge su mi polomili, strli su mi dušu mladu. Brižan san ti na ten svete!-Galebi, oj beli tići. Poletite k jugu, ter pozdravte moju majku! More, more sinje!
Opis likova :
Veli Jože : star 300-tinjak godina , pokoran ,dobar ,marljiv ,dobričina ,ništa nije tražio za rad …
Divovi odložni ,vjerni ,pokorni…

Moj dojamjelo je vrlo ugodno za čitati, puno mašte, u nekim djelovima tužno...

Mjesto i vrijeme radnje:Radnja se odvija u Istri, najviše u Motovunu i njegovoj okolici. Prošlost, doba mletačke vladavine nad Istrom.
Kompozicija:

Uvod-upoznavanje s Velim Jožom

Zaplet-sukob Jože i Motovunjana, susret galeote Ilije

Vrhunac-rezultat pogubnog djelovanja lugovog Civette, nesloga i svađa među divovima

Rasplet-povratak divova u ropstvi, ali i Jožin bjieg
Temaloboda i očuvanje slobode.
Pouka:Ako si slobodan očuvaj tu slobodu, nemoj je prodati!
Koje godine je rođen V.Nazor? (1876 god.)

Gdje je studirao V.Nazor? (U Grazu i Zagrebu)

Kada je umro V. Nazor? (1949 god)

Što je bio Veli Jože? (div)

Gdje je živio Veli Jože? (u Istri)
08. siječanj 2013
ROBINSON CRUSOE
prepričana lektira, analiza, robinson kruso

Ime pisca: Daniel Defoe

O piscu: Daniel Defoe, engleski pripovjedač,utemeljitelj modernoga romana. Živio je od 1660.g do 1731.g. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Koristio se pripovijedanjem u prvome licu i jednostavnim svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je "Život i čudne neviđene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka" zasnovan na stvarnom događaju. To je priča o brodolomcu, koji se, udaljen od civilizacije uspjeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i treći dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici "Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders". Ističe se i njegova kronika o epidemiji kuge "Dnevnik kugine godine".
Tema: Robinsonov boravak na pustom otoku
Osnovna misao: Treba biti snalažljiv da bi se preživjelo
Vrijeme radnje: 1632-1637 g.
Mjesto radnje: Pusti otok
Likovi: Robinson Cruso,Petko,Četvrtko,roditelji,mornari,divljaci,ljudožderi.

Sadržaj: Dječak Robinson živio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je kada odraste da bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na obali gledao brodove i mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme razmišljao je odakle je ta roba došla. Jednog dana otac mu je rekao da želi da postane trgovac, i da nastavi posao koji je on započeo. Robinson je to prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je mislio odakle je ona došla i kakav je i koliki put prešla. Jednog dana sreo je prijatelja koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je pozvao da pođe s njim. Robinson je pristao ali bojao se to reći svojim roditeljima. Ukrcao se i otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo nevrjeme. Robinson se jako uplašio pa je otišao u svoju kabinu. Ujutro kada se bura smirila stigli su u London. Robinson se tada oprostio od prijatelja. Šetajući gradom sreo je jednog mornara koji mu je ponudio da će ga besplatno prevesti nazad k ocu. Nakon duge plovidbe u daljini su ugledali crnu točku. Ta točka je bila gusarski brod. Digli su jedra i krenuli punom snagom ali gusari su ih ipak stigli. Prešli su na njihov brod i zauzeli ga. Neke su mornare ubili, a neke bacili morskim psima. Robinsona su uzeli u robstvo. Putem je naišla jaka bura. Brod je bio pun vode. Mornari su pumpali, ali to nije ništa pomagalo. Brod je potonuo. Robinson se probudio na pustom otoku. Prvo je pokušao naći skrovište. Na vrhu jednog brežuljka bila je pećina. Robinson je odlučio da se smjesti u nju. Htio je znati kada je koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj njegove pećine bila su dva stabla. Znao je da je danas nedjelja 26.svibanj 1654.g. i za svaki je dan na stablu urezao crtu. Jeo je kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu njegove pećine. Četvrtog dana želio je promjeniti jelo i pošao je otokom u potrazi za hranom. Primjetio je da tamo ima divljih koza, ali da bi ih mogao uloviti bio mu je potreban luk i strijele. Sutradan je od savitljivog pruća napravio luk. Strijele je bilo teže napraviti jer ih je trebalo šiljiti, a to je teško išlo kamenim nožem.Od lišća je napravio odjeću, sandale, kapu i vreću. Sutradan je krenuo u lov. Uhvatio je jednu kozu i ponio ju kući. Ogulio je kožu i počeo jesti sirovo meso, ali mu nije bilo ukusno pa je odlučio da meso stavi na vrući pjesak. Sunce je bilo tako jako da je meso bilo polupečeno. Pala je noć i Robinson je odlućio spavati, legao je na slamu i zaspao. Oko ponoći započela je jaka kiša. Jedan grom je udario blizu njegove pećine i on se jako uplašio. Kada je izašao van vidio je da drvo pred njegovom pećinom gori. Bio je sretan, jer kada je vidio vatru to je bilo veliko otkriće, jer će sada moći jesti pečeno meso i grijati se noču. Morao je paziti da se vatra ne ugasi. Sutradan je ispleo mrežu i krenuo u ribolov. Uhvatio je tri ribe, ali je dvije pustio jer su bile male. Zadržao se dugo nemisleći na vatru, a kada se sjetio bilo je kasno jer se vatra ugasila. Robinson je tužan otišao u krevet. U jutro se probudio bolestan. Mislio je da je sada kod kuće majka bi mu kuhala čaj i bilo bi mu lijepo. Iznenada se zemlja počela tresti. Vulkan je proradio i izbacio užarenu lavu. Robinson se uplašio ali kada je vidio da lava pali drveće bio je sretan jer je na taj način ponovno došao do vatre. Od cigli što ih je sušio napravio je peć. Riba što ju je lovio više mu nije bila fina pečena jego ju je kuhao. Počeo je praviti lonce, ali imao je jedan problem, lonci su propuštali vodu. Na dno lonca je stavio sol tako da voda nije izlazila van. Oko kuće je zasadio drveće pa je imao i dvorište, pokušao je napraviti i stol i stolice. Kada je počeo bušiti rupu u drvetu odjednom su počele letjeti iskre koje su palile vatru. To je bilo novo otkriće kako da vatru dobije kada on to želi. Bojao se da kada dođe zima neće imati što jesti jer će biti previše hladno, pa je odlučio napraviti podrum u kojem će spremati hranu. Lopatom koju je napravio od školjke iskopao je duboku rupu i u nju spremao zimnicu. Nakon nekog vremena odlučio je Robinson da napravi i čamac. Zapalio je jedno drvo i obrađivao ga dok nije izgledalo kao čamac. Odlučio ga je isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od otoka. Struja je bila jaka i nosila ga sve dalje. Jedva je uspio da se izvuče. U daljini je vidio brod koji prilazi otoku. Bura je bila jaka i brod je počeo tonuti. Sutradan je otišao do broda i tamo ugledao psa koji je jedini preživio brodolom. Robinson je psa poveo sa sobom i dao mu ime Džek. Jednog dana čuo je jaku buku sa obale. kada je pogledao uplašio se jer su na otok stigli ljudožderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se otrgnuo i pobjegao im. Za njim su krenula dva ljudoždera.Robinson je pomogao divljaku i spasio ga od ljudoždera. Pošto je bio petak Robinson je divljaka nazvao Petko. Petko je bio u početku plašljiv Robinson ga je odveo u pećinu i učio ga engleski. Petko i robinson su razgovarali o ljudožderima. Ujutro se u daljini vidio brod koji je topovima dozivao pomoć. Petko i Robinson su sa tog broda uzeli puške, pištolje, barut i top. Divljaci su opet došli na otok ali, sada su Petko i Robinson bili naoružani. Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u jednom čamcu ostao starac koji se nije mogao micati. Petko dotrča čamcu i počne grliti starca jer je to bio njegov otac Četvrtko. On je krenuo po pomoć na drugi otok. Robinson i Petko su u daljini ugledali brod koji je prilazio otoku. Sutradan je došao jedan divljak i rekao da je Petkov otac umro. Petko se ražalostio. Brod koji je dolazio bio je europski. Petko i Robinson su krenuli na put. Kada su stigli u Englesku Robinson je otišao kući gdje je našao oca. Nakon pozdravljanja Robinson ga je upitao gdje mu je majka, ali on mu je odgovorio da je ona umrla. Kada je došla zima Petko je bio začuđen , jer nije prije nikada vidio snijeg i stalno je bio uz peć. Robinson i Petko nastavili su zajedno živjeti.
08. siječanj 2013
ROBINSON CRUSOE:
Analiza likova:
Robinson Crusoe
Snalažljivost:
“Ta bezizlaznost probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko
doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja
jarbola.”

Ne sviđa mi se njegov postupak s životinjama na otoku:
“… ali sam vidio mnoštvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih
ubio, nisam znao koje su za jelo, a koje nisu. Vraćajući se ubio sam
nekakvu veliku pticu što sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike
šume. Prvim hicem što sam ga opalio među njih ubio sam kozu kraj koje
je stajalo jare i sisalo je.”

Muka, rad, strpljivost i marljivost neke su od stvari što ih je morao
prihvatiti:
“Trebalo mi je puna četrdeset i dva dana da napravim dasku za dugačku
policu što mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim oruđem i
pilama, od istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka.”

Vanjski opis (opis njegova lica):
“Što se tiče moga lica, ono doista nije bilo toliko pocrnjelo koliko bi se
očekivalo kod čovjeka koji uopće ne pazi na njega. Bradu sam jednom
pustio da raste, pa mi je bila duga oko četvrt metra. Međutim, kako sam
imao dovoljno škara i britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na
gornjoj usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske
brkove.”

Kolebljivost prema divljacima:
“Pitao sam se također koliko su se ti ljudi ogriješili o mene, i kakvo pravo
imam ja da se uplićem u svađu o onoj krvi što je oni prolijevaju među
sobom.”

Petko
“Bio je to pristao, lijep momak, savršeno građen, ravnih, dugačkih nogu.
Nije bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko
dvadeset i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobroćudan,
u njemu nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto
muževno, ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoća i
blagost europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i
dugačku, i nije bila kovrčava kao vuna. Čelo mu je bilo visoko i široko,
a oči su mu sijevale živahnošću i oštrinom. Boja njegove kože nije bila
sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno
tamna kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosmeđa.
Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca,
lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti.”
Usporedba filma i knjige:
Film je uvelike skraćena verzija knjige. U njemu se sve događa iznimno
brzo, dok je u knjizi sve vrlo temeljito opisano, no ipak mislim da je to u
redu jer za temeljito opisivanje u filmu bi trebali sati i sati. Film ima i
dosta neugodnih prizora što uništava čar cijele priče. Knjiga mi je bila
mnogo zanimljivija i uživao sam u čitanju; imam samo jednu zamjerku,
a to je uzastopno ponavljanje npr. “… kao što sam već rekao.”

Najviše me se dojmila ova rečenica:
“Katkad bih sam sebe pitao zašto sudbina tako temeljito uništava svoja
stvorenja i čini ih tako strašno nesretnima, napuštenima i bespomoćnima,
tako potpuno bijednima da bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takav
život.”

Potresla me je tragičnost te misli.
08. siječanj 2013
sadako hoće živjeti
08. siječanj 2013
sadako hoće živjeti
08. siječanj 2013
Karl Bruckner: Sadako hoće živjeti
Bilješke o piscu:
Austrijski pisac Karl Bruckner rođen je 9. siječnja 1906. godine u Beču. Iako se pripremao za trgovački zanat, radio je i kao tehničar, prodavač novina, čuvar garaža. Otkriva slikarsku nadarenost, piše i svoju prvu pjesmu, odlazi u Brazil, ali u domovinu se vraća 1938. godine, kad je unovačen u njemačku vojsku. Nakon rata objavljuje crtice za novine, a poslije tri romana za odrasle, piše i svoju prvu knjigu za mladež, „Dijamant Tobije Ambergera“, o sudbini austrijskih iseljenika u Brazilu. Pozornost čitatelja zaokupio je romanom o nogometu, a potom knjigom „Pablo, Indijanac“ postiže i opća priznanja i pohvale. Više je puta nagrađivan nagradama kao najbolji pisac za mladež, a s 93 prijevoda svojih djela na 22 jezika postiže svjetsku slavu. Najpoznatije djelo Karla Brucknera, roman Sadako hoće živjeti, prvi je put objavljen 1961. godine.

Mjesto radnje: U Japanu u gradu Hirošimi, u zrakoplovu, na otocima u zračnoj bazi.

Vrijeme radnje: 20. stoljeće

Tema: Borba za život djevojčice Sadako.

Kratki sadržaj:

U početku romana upoznajemo glavnu junakinju ove knjige – djevojčicu Sadako i njezinog brata Šigea. Svi dobijaju skromne obroke od kojih se jedva može preživjeti. Japanci nisu ni znali što to Amerikanci imaju i koliko je jako to novo njihovo oružje sve dok jednoga dana iznad Japana nije letio zrakoplov na 8 000 metara nadmorske visine i ispustio atomsku bombu. Ona je eksplodirala na 400 metara nadmorske visine i u toj jednoj sekundi je uništila sve što se našlo u blizini eksplozije. Desetak godina kasnije djevojčica Sadako je trebala sudjelovati u biciklističkoj štafeti. Tako je i bilo. Ali je Sadako ubrzo preminula jer joj je krv bila otrovana gama zrakama koje prodiru kroz čvrstu tvar.

Kompozicija djela:

Uvod

Upoznajemo se sa glavnim likom ove pripovijetke, djevojčicom Sadako, i saznajemo kako se između Japana i SAD-a vodi rat.

Zaplet

Američki piloti i ostali dio vojske na otoku mora otići u svoje kolibe i prozore pokriti sa crnim zavjesama. Na aerodrom slijeće zrakoplov sa atomskom bombom.

Vrhunac

Američki četveromotorac B-52 polijeće noseći atomsku bombu. Dolazeći nad japanski grad Hirošimu ispušta bombu. Bomba eksplodira na 400 m nadmorske visine.

Rasplet

Djevojčica Sadako umire. U vrtu mira u Hirošimi stoji njen spomenik.



Analiza likova:

Sadako

U početku romana ona je četverogodišnjakinja, a pred kraj romana je četrnaestogodišnjakinja. Dok je Sadako bila mala počela bi plakati ako joj nešto ne bi, a onda joj je Šigeo morao objašnjavati o tome što će se dogoditi ako bude plakada tj. da će joj doći zmaj i da će ju ugristi, pa bi onda Sadako prestala plakati. Kad je trebala sudjelovati u biciklističkoj štafeti Šigeo ju je stalno trenirao, a ona se uvijek ljutila na njega jer ju toliko muči. Kasnije je u biciklističkoj štafeti vidjela da je sve to bilo za njezino dobro.

Šigeo

Krupan dječak, nikad pregrub prema svojoj sestri. Vrlo je volio svoju sestru ali ja mislim da je nekad ipak bio pregrub prema njoj. Sluša svoga oca ali ga Sadako nije trebala poslušati kad joj je rekao da mu da zmaja kako bi ga on prodao i zaradio novac. U tome ju je Šigeo trebao spriječiti.

Najljepši ulomak:

«Moj sine Kunijoši, hrabri junače! Obavijestio si me da je tvoja krv drugi put potekla za čast naše domovine. Ja, tvoj brat, tvoja majka i tvoje dvije sestre jučer smo hodočastili u hram Nišoji. Dao sam svećeniku da izreče mnoge molbe za tvoje ozdravljenje Budi, našem rasvjetitelju Svijeta. I mi smo na koljenima molili za tebe. Tvoj se otac klanja pred tobom, ponosan na sina Kunijošija. »

Ovaj ulomak mi se svidio jer otac daje poticaj svome sinu da se i dalje bori za domovinu. Sin je oca obavijestio da mu je krv drugi put potekla u čast domovine. Otac potiče svoga sina, dajući svećeniku da izrekne mnoge molbe za njegovo ozdravljenje.

Dojam o djelu:

Za razliku od drugih knjiga, ovo je jedina knjiga koju sam ja pročitao, a koja ima tužan svršetak. Knjiga mi se nije svidjela jer je djevojčica Sadako preminula. Da mi je znati samo tko je izmislio atomsku bombu?! Srećom, danas su u svijetu atomske bombe zabranjenje, pa se meni tako nešto ne može dogoditi. U djelu je neobično to što su Amerikanci napravili atomsku bombu i bacili je na Hirošimu, a zatim je američki liječnik liječio djevojčicu Sadako.
08. siječanj 2013
molim te mozes li napisati Dnevnik pauline p. treba mi za mladjeg brata a nemogu citati jer imam posla na faxu
08. siječanj 2013
mnogo ti hvala a sad idem pisat lektiru
08. siječanj 2013
sa citatima biljeske tjekom citanja koko u parizu
08. siječanj 2013
Charles Dickens Oliver Twist
plizzzzz ove podatke:

Prepiši iz romana opis zatvorenog ili otvorenog prostora i objasni kako prostor utječe na ponašanje i karakter likova.
Ovo je socijalni roman. Opiši koje sve društvene pojave i društvene slojeve roman opisuje.
Jedan lik po želji opiši vanjštinom (fizički) ponašanjem i govorom.
Usporedi jedan izrazito pozitivan i jedan izrazito negativan lik.
Oliver Twist u romanu upada u loše društvo. Kako se upada u loše društvo i kako se iz njega izbaviti?
Mišljenje o djelu. (stavi svoje)
08. siječanj 2013
Dnevnik Pauline P.
Zbirka toplih, duhovitih priča raspoređenih po mjesecima u godini, pisana u prvom licu. Djevojčica Paulina P., razgovorljiva, puna ideja, snalažljiva i maštovita, uči svoju životnu školu na postupcima roditelja, prijatelja, baka, među školskim društvom. Uvijek ima što za reći, nešto za sanjati i ponešto za zažmiriti. Ipak, najbolje joj idu zaključivanje i pisanje P.S. -ova poslije svake priče.

Domišljata i lukava, lako će nas poučiti kako da maminu pažnju usmjerimo na sebe, kako da povećamo džeparac, kako da pričamo kada nam kažu da smo dosadni... ali će i pošteno priznati kada učini nešto što je daleko od lijepog i pristojnog ponašanja.

Odlomak:

Uf, kako je ove godine bilo dobro na moru!
Ljetovala sam s mamom i tatom u iznajmljenom apartmanu na otoku Krku. Mislila sam da ću se užasno dosađivati, jer tamo nisam nikog poznavala. To je mami i tati bilo super. Tata je prije godišnjeg odmora rekao:
- Želim otići negdje gdje me nitko ne poznaje. Da ni s kim ne moram razgovarati.
- Ja isto tako! - suglasila se s tatom mama.
- Ali, s kim ćemo se onda družiti? - pitala sam ja i okrenula očima.
- Ni s kim! - vrisnula je mama. - Dosta mi je druženja.
I poslovnog, i privatnog.
- Želim buljiti u more i šutjeti.
- Želim mirisati borovinu i meditirati.
- A ja se želim s nekim na moru družiti - zatulila sam ja, iako sam unaprijed znala da će odabir mjesta za godišnji odmor biti isključivo prema izboru mojih preslatkih roditelja.
Stigli smo na otok Krk, u grad Krk. To me je malo zbunilo. Kako i otok i mjesto mogu imati sto ime?...
Upoznajte Paulinu P. veselu, sipatičnu, učenicu drugog razreda koja zapisuje važne događaje iz svoga života. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, tijekom jedne školske godine prepune zanimljivih, običnih i neobičnih, zgodnih i nezgodnih, sretnih i nesretnih trenutaka, pratimo ovu vedru i duhovitu junakinju.

Budući da motivi o kojima Paulina govori pripadaju životnoj svakodnevnici suvremenog gradskog djeteta, mnogi će se prepoznati u njezinim pričicama, a upravo je i to jedan od razloga velike popularnosti ove knjige među djecom, osobito djevojčicama.

S Paulinom P. upoznata su već sva djeca, a svoje je mjesto pronašla i u obveznoj školskoj
lektiri.sto ime?...
08. siječanj 2013
belkooo nemogu naci citate
08. siječanj 2013
CHARLES DICKENS: OLIVER TWIST

Bilješke o piscu:
Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Srednja i “niža srednja” klasa
(kako ih obi?no nazivaju Englezi), tj. državni ?inovnici, obrtnici, sitni
trgovci itd. živjeli su prili?no dobro. Siti, zadovoljni, divili su se britanskom
imperiju. Ukratko, bili su to tipi?ni malogra?ani koji nisu željeli nikakvih
promjena, zadovoljni trenuta?nim stanjem. U toj “nižoj srednoj klasi”,
u obitelji siromašnoga državnog ?inovnika, proveo je djetinjstvo Charles
Dickens. Bio je drugo od osmero djece. Dojmovi koje je ponio iz
djetinjstva ostali su mu u neizbrisivu sje?anju do kraja života i bili su
presudni za njegov razvoj kao ?ovjeka i pisca.

Rano je upoznao bijedu i neimaštinu. Dok je još bio dijete otac mu je
zbog dugova dospio u zloglasni londonski zatvor Marshalesa.
Posje?ivao ga je s majkom i zauvijek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike
koji su u njoj bili zato?eni. Obitelj je zapala u takvu bijedu da je i mali
Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi
skapavali od gladi. Poslije je u svojim romanima oživio uspomene na to
svoje jadno, prezreno djetinjstvo.

Godina 1836. zna?ajna je u piš?evu životu. Po?etkom te godine izlazi mu
prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih
je do sada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, k?erkom
svoga prijatelja i novinskoga kolege. Izašao mu je i prvi mjese?ni sveš?i?
Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednog humoristi?nog romana.
I dalje se nižu uspjesi, Oliver Twist, Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja,
Stara prodavaonica rijetkosti, Barnabyjem Rudgeom, David Copperfield i
mnogi drugi.

Posljednji mu je završeni roman Naš zajedni?ki prijatelj. Smrt ga je
zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini,
1871. godine.

Bilješke tjekom ?itanja:
- Od 5-50. str. - U tom dijelu opisuje se kada se rodio Oliver, kako je na
porodu umrla njegova majka, a skoro i on. Olivera su odgojili u
ubožnici, a kada mu je bilo deset godina išao je za šegrta.
- Od 50-100. str - Opisuje se kada je Oliver pobjegao iz svoje rodnoga
grada i sedam dana pješa?io do Londona. Tamo je našao mnogo
prijatelja.
- Od 100-200. str. - U ovom dijelu najviše se opisuje težak život Olivera
Twista u kojem je proživio razne nepravde prema sebi.
- Od 200-300. str. - Ponajviše se opisuje Oliverovo sudjelovanje u plja?ki
u kojoj on uop?e nije htio sudjelovati, a u njoj je i ranjen. Otišao je
jednim ljudima koji su mu pomogli da se izlije?i. On je njima bio jako
zahvalan.
- Od 300-408. str. – Ovo je zadnji dio romana. U njemu je opisano
Oliverovo odrastanje u zrelog muškarca. Doga?ale su se provale,
vješanja i ubojstva.

Mjesto radnje:
Engleska

Vrijeme radnje:
19 st.

Tema:
Teško djetinjstvo dje?aka Olivera Twista

Osnovna misao:
Pisac govori kako dje?ak koji nezna za svoje roditelje na kraju saznaje tko
su oni, tj. dobro pobje?uje zlo.

O djelu:
Radnja, zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom
prema klasi?nim receptima. Glavni junak, koji je obi?no uzor kreposti i
poštenja, prolazi kroz niz kušnji, hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih
mana i opa?ina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobjednik, a ponaj?eš?e se
i ženi odabranicom svoga srca, koja je isto toliko dobra koliko i lijepa.
Poro?ni i zli ljudi primjereno su kažnjeni, dobro?initelji nagra?eni.
Ipak, premda obi?no unaprijed znamo kako ?e neki Dickensov roman
završiti i kakva ?e sudbina sna?i njegove junake, slika života koju je pisac
naslikao uvjerljiva je i piasti?na.
Sve navedeno možemo na?i u romanu “Oliver Twist”, koji je napisan kao
spoj tragi?nih i melodramskih elemenata. On je zapravo literarna kritika
društvene situacije, siromaštva, primitivnosti i oštar prosvjed protiv
ustanova za djecu koje izrabljuju i mu?e djecu do iznemoglosti. Djelo nije
samo kritika društva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije,
ve? je to i galerija likova, od dobro?udnih plemi?a, prosjaka, besku?nika,
lopova do nakaza i ubojica.

Kratki sadržaj:
Jedne no?i nekakva došljakinja u ubožnici rodi sina, pa umre. Sinu je
jedino ostavila stvari. Dje?ak je odrastao u ku?i jedne siromašne žene.
Nakon nekog vremena dje?aka Olivera Twista odveo je op?inski pisar
Bumble u sirotište. Tu je živio vrlo teškim životom. Nakon nekoliko
mjeseci je otišao u London, gdje je susreo dje?aka koji ga je odveo k
starom Faginu. Fagin je Olivera u?io trikove. Jednog dana dok su dje?aci
krali, a Oliver je bio s njima, stari gospodin greškom je shvatio da je
Oliver nešto ukrao. Olivera su odveli na sud, ali je tamo bio svjedok koji
ga je oslobodio. Olivera su Sikes i Nancy odveli k starom Faginu.
Dje?aka su iskoristili u kra?i srebrenine gdje je bio ranjen. Na povratku ga
je Sikes bacio u jarak. Oliver je ležao u jarku sve dok nije pala kiša koja
ga je i probudila. Sav iznemogao otišao je ku?i. Kod ku?e je bila Nancy
koja se brinula o njemu. Nancy je shvatila da bi bilo najbolje da ga opet
ne uhvate Fagin i Sikes. Oliver se brzo oporavljao, upoznao je i dobru
djevojku Rose, a susreo je i starog gospodina Branlowa te mu je ispri?ao
sve što se dogodilo otkako je napustio njegov dom. Gospodin Branlow je
saznao da Oliver ima starijeg polubrata koji se predstavlja pod lažnim
imenom (Monks). Monks je došao u London da uništi Olivera i sve što bi
uputilo da je Oliver njegov polubrat. Htio ga je uništiti jer nije želio s njim
dijeliti nasljedstvo, a pr tome mu je pomogao i Fagin. Stari gospodin
Branlow je to saznao od Nancy. Dok je Nancy to pri?ala gospodinu
Branlowu tamo je bio i Fagin koji je prisluškivao njihov razgovor.
Fagin je to ispri?ao Sikesu koji je odmah ujutro ubio Nancy. Sikes je želio
pobje?i u London, ali ga je policija uhvatila. Nedugo zatim i Fagin je
uhva?en i nakon odluke suda pogubljen. Djevojka Rose je saznala da je
Oliver sin njezine pokojne sestre Agres Fleming koja je bila ljubavnica
Edvina Leeforda. Njemu je rodila sina, a zatim umrla. Rose se udala za
sina gospo?e Mayle koja im je poklonila ku?u. Gospodin Branlow je usvojio
Olivera pa su živjeli sretno do kraja života.
Analiza glavnog lika:
Oliver Twist bio je blijedo, mršavo dijete, ponešto niska rasta i sitan.

Citat:
“Me?utim, priroda ili naslije?e usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan
duh, koji se zahvaljuju?i oskudnoj prehrani u tom zavodu, mogao po volji
širiti i razvijati.”

Iako je Oliver izvana izgledao slabašno, iznutra je bio vrlo jak, što
dokazuju njegove borbe kroz život.

Citat:
“Nisam ja gad – odvrati Oliver u velikom strahu. - Ja nju ne poznajem.
I nemam uop?e sestre, ni oca ni majke. Ja sam siro?e, a stanujem u
Pentonvileu.”

Dojmovi i kritike:
Teško bi bilo na?i nekog drugog pisca koji je imao oštrije oko da zapazi i
najsitnije pojedinosti, i najsi?ušnije crte. Svi su njegovi prizori i likovi
plasti?ni, trodimenzionalni, vidimo ih pred sobom kao u životu. A sve je to
za?injeno blagim, divnim, neodoljivim humorom. Taj humor, kojim je na
juriš osvojio svoje sunarodnjake, javlja se od vremena do vremena u
svakoj njegovoj knjizi i tjera ?itatelja na smijeh, širok, zdrav i radostan.

“Oliver Twist” sadrži mnoge tipi?ne oznake Dickensovih djela. Knjiga je
privla?na za svakoga tko je prvi put uzme u ruke, a oni koji su je jednom
ve? pro?itali, na?i ?e uvijek u njoj neka poglavlja, prizore i ulomke koje ?e
rado pre?itavati te jama?no nikad ne?e zaboraviti lica što se u njoj
pojavljuju.

Mislim da se najugodnije i najsigurnije osje?ao kad je pisao o djeci.
I tu je bio pravi majstor. Najviše je kod njih volio i najbolje umio opisati
njihovu prirodnost i nepokvarenost. I zaista, tko može ostati ravnodušan
na sve one nesre?e i zla što snalaze dobrog i naivnog dje?aka Olivera od
njegovih malih nogu? Dje?aka kojega upoznajemo na njegov deveti
ro?endan, zatvorenog u spremištu ugljena, pa ga pratimo na naukovanju
kod pogrebnika, gdje spava me?u ljesovima, sam kao u grobu,
i koji i poslije, kad do?e u London, gotovo neprestano živi negdje izme?u
tamnice i groba. I kako da ?itatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i
njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa, dva oli?enja zla što
nadopunjavaju jedan drugoga.

Ipak, htio bih napomenuti da se u “Oliveru Twistu” prvi put jasno o?ituje i
jedna Dickensova slabost, a to je sklonost sentimentalnosti koja ?e mu u
daljnjem književnom radu više štetiti nego koristiti. Katkad ni humor ne
može odagnati pla?an i otužan dojam izazvan u ?itatelja.

Najljepši ulomak:
“Žid se cerekao i, tapšu?i Olivera po glavi, rekao mu da vidi kako ?e oni
postati još najbolji prijatelji samo ako bude šutio i prihvatio se posla.
Zatim, uzevši šešir i umatavši se u stari zakrpljeni zimski ogrta?, izi?e i
zaklju?a vrata od sobe za sobom.”

MISLIM DA ĆEŠ NAĆI ODG. NA PITANJA
09. siječanj 2013
hvala
09. siječanj 2013
ništa ;P
09. siječanj 2013
ali jel može samo neki opis otvorenog ili zatvorenog prostora plizzz??
09. siječanj 2013
nisam sigurna, ali mozda
09. siječanj 2013
ok
09. siječanj 2013
nisam uspijela
09. siječanj 2013
Mogu ja radit?
09. siječanj 2013
da
10. siječanj 2013
Orlovi rano lete
11. siječanj 2013
Vrsta djela: Roman
Tema: Pustolovine dječaka sa vođom Jovančetom
Ideja: Rat prekida bezbrižno djetinstvo, ali nemože prekinuti pravo prijateljstvo.
Glavni likovi: Jovanče, Lunja, Stric, Lazar Mačak, Đoko Potrk i Nikolca s prikolcom.

Kratki sadržaj:

U ovom romanu se govori o grupi dječaka. Oni su učenici četvrtog razreda u Lipovu – jednom bosanskom selu. Na početku oni žive sretan i bezbrižni dječji život. Njihova učiteljica zove se Lana i oni je jako vole.

Kada je učiteljica otišla u varoš, na njezinom mjesto dolazi učitelj kojeg su dječaci prozvali „paprika“. Učitelj je jako maltretirao i tukao djecu tako da su djeca počela bježati od škole. Vođa dječaka je bio Jovanče a osim njega tu su bili Lazar Mačak, Stric, Đoko Potrk, Nikolca prikolca i djevojčica Lunja. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. Tu su bježali iz škole i družili se po čitav dan. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju. Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu da djeca ne dolaze u školu, zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima organizirali su potjeru i pronašli su skrovište djece. Zahvaljujući što su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju djecu i odluče da odu u vareš da pronađu učiteljicu Lanu. Uskoro počinje rat. Dječaci koji su se do jučer igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Oni učestvuju u obrani svog sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Na kraju odlaze u rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju.
11. siječanj 2013
TO TI JE ORLOVI RANO LETE.
11. siječanj 2013
Hvala
11. siječanj 2013
brzoo mali ratni dnevnik i waitapu
12. siječanj 2013
JOŽA HORVAT: WAITAPU

Bilješke o piscu:
Joža Horvat, za razliku od drugih hrvatskih hnjiževnika, isti?e se svojom neizmjernom i doživotnoj ljubavi i vezanoš?u uz more. Ve? u ranim godinama života stvorio je ?itav niz ciklusa dramskih i proznih djela od kojih su se romani Sedmi be i Ma?ek pod šljemon dan danas simboli vrsnih djela hrvatske književnosti. Usavršivši svoje jedrili?arsko znanje, krenuo je u putovanje širih razmjera. Prvo takvo bilo je ono oko svijeta na brodu Besa. Nakon povratka izdao je istoimeni roman, koji je bio pisan u obliku brodskog dnevnika. U njemu su sadržani zapisi o dalekim morima, ljudima i lukama. No svi ti krasni doživljaji na moru zahtjevali su danak. Cijena je pla?ena smr?u njegovog sina Marka. Vratio se u Zagreb, gdje je pod utjecajem svojih "Besanih" dana napisao još dva romana. Prvi je "Operacija stonoga" koji je bio posve?en moru, a drugi je Waitapu, roman o crti (granici) koju ?ovjek samome sebi postavlja u cilju da je prije?e za napredak ?ovje?anstva. Posvetio je sinu i svima sli?nima.

Op?i dojam
Knjiga mi je posebno zanimljiva zbog neobi?nih i nestvarnih doga?aja i lijepog završetka.

Problemske situacije
- znatiželja dje?aka Itea
- otkrivanje novog i nepoznatog svijeta
- odlu?nost da pobijedi sve opasnosti

Opis krajolika
Iteovo selo bilo je malo ribarsko selo. Smješteno na obali oceana. Selo je imalo nekoliko koliba izme?u zelenih kokosovih palmi. More je zapljuskivalo obalu, a jata galebova dopratila su svaki brodi? u luku. Jutra u tom selu bila su vrlo lijepa, a obzorje se rumenilo. iza sela bila je gusta, nepregledana šuma puna gmazova, ptica i zvjeradi.

Opis likova
ITEO - živio je u malenom ribarskom mještašcu, imao je stari jedrenjak i bio je vrijedan ribar. Bio je izuzetno znatiželjan i radoznao. Želio je ostvariti sve svoje snove, otkriti nepoznate i daleke svijetove. Iako je bio razborit bio je pun strasti i želje da otkrije nepoznati slijed. Suprostavio se svim zabranama i hrabro i odvažno krenuo ispuniti svoju životnu želju.

HINA - bila je lijepa djevojka koja je nastala od velike biserne školjke. Koža joj je bila nježna i bijela, kosa tamna, o?i plave, a usta rumena kao crveni koralj. Njezinom ljepotom bio je zaljubljen ocean i uzme ju za k?er. Hina je bila vesela, nestašna i razigrana. Voljela je slobodu i željela je upoznati cijeli svijet.

Poruka knjige
Svaki ?ovjek koji ima svojih životnih želja i snova i uspije ih ispuniti postoje potpuno zadovoljan svojim životom.
Kriti?ki prikaz djela (tema, likovi, kratki sadržaj, stil pisanja, osnovnu misao i osobni sud)
U djelu Waitapu Jože Horvata prikazuje se dje?ak Iteo, koji sanja o prelaženju Waitapua, granice izme?u naravnog i nadnaravnog postavljenu od bogova. Taj dje?ak na svome putu prema ostvarenju cilja nailazi na razne osobe i doživljava mnoge doga?aje. Veliku prepreku na njegovom putu ?inio je vra? Tefoto i njegov pomo?nik, Poluguz, ali i poglavica Ataito. Oni su raznim lažima i prevarama pokušali iz dje?akove glave izbiti svaku misao o prelaženju crte. Na Iteovu sre?u kraj sebe je uvijek imao Paranu, mo?nog boga oceana prerušenog u starca. To nam pokazuje kako uz sebe uvijek moramo imati nekog tko ?e nam pomagati u našim naumima, nekoga tko ?e nas dizati kada padnemo, ali i s nama dijeliti sre?u i tugu. Uz Paranu, Iteu je pomagao i lovac Sahi. Iako je prevrtljiva baka Orohiva bila navija? vra?a, sve loše što je radila nije bilo radi želje da sputava unuka, ve? zabrinutosti da ga ne izgubi zbog istog razloga zbog kojeg je izgubila svu svoju djecu i unu?ad - Waitapua. Dje?ak Iteo unato? svemu ostvaruje svoju želju te cijelu vje?nost gleda onu stranu Waitapua uz društvo Paranove predivne k?eri Hine. Uz dobru fabulu, ovu knjigu krasi i iznman stil pisanja. Detaljnost i zanimljivost najbolje su dvije osobine koje krase ovo djelo. Ljepoti pridonose i pregršt izražajnih sredstva i pjesni?kih slika. Ovo djelo me se veoma svidjelo radi skrivene poruke u njemu - da su granice tu da bi ih se prelazilo za dobro svih ljudi. U toj namjeri nas ne bi nitko smio sputavati.
12. siječanj 2013
Ako želiš poslati poruku u tu temu, učlani se ili prijavi
Unesi link na sliku
Primjer: https://www.stranica.com/slika.jpg