N.K. Hajduk Split osnovala je grupa studenata (Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić i Vjekoslav Ivanišević) koji su studirali u Pragu, gdje su odgledali meč između Sparte i Slavije . Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u njihovom rodnom gradu. Mladi ljudi u Splitu su vrlo brzo prihvatili nogomet kao glavni sport.
Organizacija je bila vrlo slaba na početku, ali jedno popodne u kafiću Troccoli na Splitskom centralnom trgu napisana su prva pravila nogometnog kluba. Svi poslovi oko kluba su se činili vrlo jednostavnim osim imena kluba, ali napokon se profesor Barać sjetio te je predložio da se klub zove Hajduk i taj naziv je prihvaćen. Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i napokon 13. Veljače 1911. pravila su odobrena, a radna dozvola je dana nogometnom klubu Hajduk. Nakon toga gotovo su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji Kraljeva njiva koje se prije koristilo kao vojni poligon Austro-Ugarske vojske. Fabijan Kaliterna je poslao prvu opremu iz Praga. Nakon prvih nekoliko trening susreta između prve i druge momčadi došlo je vrijeme da se održi i prvi službeni susret. Protivnik je bio "Calcio" klub talijana koji su živjeli u Splitu. Susret je završio sa rezultatom 9:0(6:0) za Hajduk. Prvi gol u povijesti Hajduka postigao je Šime Raunig koljenom. 1912 godine Hajduk je odigrao svoje prvo gostovanje i to u Zagrebu protiv nogometnog kluba HAŠK i izgubio 3:2. Broj susreta koje je Hajduk igrao u to vrijeme nisu samo povećavali snagu kluba nego i financijsku stabilnost. 1923 godine Hajduk je po prvi puta igrao u ligi Kraljevine Jugoslavije ali nije postigao mnogo. U organizaciji gradskih vlasti, Hajduk je otišao u Sjevernu Afriku gdje je klub postigao svoj prvi veliki rezultat i stekao svjetsku reputaciju. Na ovoj turneji Hajduk je dobio svoj prvi internacionalni susret (Hajduk - Marseille 3:2). Niti jedan drugi događaj nije mogao privući toliku pozornost građana Splita kao što je bio ovaj veliki uspijeh njihovog kluba. Skoro cijeli Split se toga dana našao u gradskoj luci sa željom da pozdravi igrače Hajduka na njihovom povratku kući. Susreti Hajduka i sve stvari vezane za klub predstavljale su glavnu temu za razgovor svih građana u skoro svakom kutku grada.
U 1924 godini cijela postava Hajduka osim golmana koji je bio Talijan igrala je za nacionalni tim. Zahvaljujući velikim rezultatima zabilježenim u domaćim i internacionalnim susretima Hajduk je postao inspiracija za mnoge autore, naročito pjevače. Ipak najpoznatija skladba o Hajduku je Kraljica baluna - opereta koju je napisao Ivo Tijardović u čast 15-te obljetnice Hajduka. U 1927. godini Hajduk je osvojio svoju prvu šampionsku krunu: 1929 drugu. 1931 godine Hajduk je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka kluba. U 1941 godini Hajduk je osvojio i prvenstvo Banovine Hrvatske. Tijekom Drugog svjetskog rata svi Hajdukovi igrači igrali su za Jugoslavenski tim protiv saveznika.
Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u Jugoslavenskom prvenstvu i kupu. 1946 godine Hajduk je osvojio Prvenstvo Hrvatske i osnovao časopis "Hajdukov Vjesnik". U 1948.-49. Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. 1950 godine Hajduk je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta. Niti jedan klub nije uspio postići takav rezultat. Iste godine Hajduk je osnovao Torcidu - organizaciju navijača Hajduka (nazvana po Brazilskim navijačima). 1951 godine klub rekonstruira stadion "Stari Plac". Svoju šestu titulu prvaka osvojio je 1952 godine. Između 1954. i 1966. Hajduk nije postigao veći rezultat u prvenstvu i igrao je 3 finala kupa, ali nijedan nije osvojio. U sezoni 1966.- 67. Hajduk je napokon osvojio Jugoslavenski kup i dodao ga u svoju zbirku trofeja. Ovo je bila i prva sezona u kojoj je Hajduk igrao u kupu UEFA. od 1970 do 1980 godine bio je period zlatne generacije Hajdukovih igrača. Ta generacija je napravila najbolje rezultate u povijesti kluba. U ovom vremenu Hajduk je bio vrlo uspješan u
europskim natjecanjima. Najveći uspjeh je bio 1972.-73. kad je Hajduk došao do polufinala kupa pobjednika kupova.
Godine 1979 , Hajduk se preselio na novi stadion Poljud. Između 1980. i 1991. Hadjuk je osvojio još 3 nacionalna kupa (1984., 1987. i 1991). Hajduk je ponovio svoj najveći evropski uspjeh i ponovo je igrao u polufinalu Kupa UEFA u sezoni 1983.-84. Hajduk je osvojio svoju prvu titulu prvaka u Hrvatskoj 1992 god. Titula je bila vrlo važna, jer je to bilo prvo prvenstvo u Republici Hrvatskoj. 1992.-93. Hajduk je osvojio Hrvatski kup a 1993-94 i titulu prvaka. Kao nacionalni prvak ili pobjednik kupa Hajdukovi igrači su osvojili i Superkup (1992., 1993. i 1994). U sezoni 1994-95 Hajduk je osvojio i nacionalno prvenstvo i kup, pa automatski s tim i superkup.
POVIJEST TORCIDE
Priča o Hajduku i njegovim velikim pobjedama nije potpuna bez TORCIDE. Teško je uopće pričati o nogometnom klubu, a bez spomena na njegove navijače. Ali priča o navijačima HAJDUKA i njihovom bodrenju mogla bi trajati danima.
U prošlosti Split je imao mnogo prvaka - Europskih, Svjetskih, Olimpijskih, ali svaka pobjeda "majstora s mora" primana je i poštovana na vrlo poseban način. Vrlo brzo nakon osnivanja Hajduka 1911 godine klub postaje simbol grada. U srcima mnogih navijača Hajduka, Torcida ima posebno mjesto. Što je Torcida uopće?
To pitanje se može odgovoriti na više načina, a svaki odgovor je ispravan. Svaki član TORCIDE će se pohvaliti da je on član najstarije navijačke skupine na području Europe, bivše Jugoslavije i sada na području Republike Hrvatske. Ova navijačka skupina osnovana je 1950 godine prije velikog meča između Hajduka i Crvene Zvezde koji je odigran 29. Listopada 1950 godine. Meč je odlučivao tko će postati prvak države, a Hajdukovi navijači slijedili su primjer Brazila i odlučili stvoriti nevjerovatnu atmosferu na utakmici. Splićani koji su studirali u Zagrebu bili su izrazito aktivni i doveli su iz Zagreba par tisuća studenata i drugih Hajdukovih navijača. Cijeli dan u gradu je vladalo veliko uzbuđenje a na utakmici se skupilo više od 20.000 gledaoca. Kako tadašnji Hajdukov stadion nije mogao primiti toliki broj ljudi mnogi su ostali izvan stadiona i slušali što se događa na stadionu. Vođeni TORCIDOM gledaoci su bodrili Hajduka čiji su igrači postigli odlučujući gol u 88 minuti susreta. Dovoljan razlog za do tada neviđeno slavlje ulicama Splita. Pošto vlada u Beogradu nije bila zadovoljna organiziranjem TORCIDE mnogi njeni osnivači su odležali par godina u zatvoru nakon susreta. Iako su aktivnosti TORCIDE zabranjene iz susreta u susret na svim Hajdukovim utakmicama pojavljivalo se samo ime TORCIDA, iako vrlo diskretno.
Ponovo 1980, najodaniji Hajdukovi navijači koji su pratili svoj klub na skoro svim gostovanjima ponovo osnivaju TORCIDU, spajajući tako velik broj navijačkih skupina u jednu i rasplamsavajuči atmosferu na svim Hajdukovim susretima.
Kroz sve ove godine TORCIDA je igrala važnu ulogu u buđenju nacionalne svijesti kod mladih ljudi. Mnogi od njih su u bivšem režimu bili i zatvarani pa je razumljivo što su se mnogi pridružili Hrvatskoj vojsci na početku borbe za neovisnost. Neki od njih su položili živote za neovisnost domovine, a u sječanje na njih na sjevernom dijelu Poljuda je postavljena spomen ploča za sjećanje na te hrabre momke. Kako je rat završio TORCIDA je ponovo zauzela sjeverno stajanje i odatle ponovo kao i godinama prije počela "drukat" za Hajduka. Normalno uvijek dolaze nove generacije ali ova ima sreće što je u njihovo doba toliko trofeja došlo u klub. U to vrijeme Hajduk je postao prvak države 3 puta, 2 puta je osvojio kup i superkup, a tu su i nezaboravne pobjede "majstora s mora" u Ligi prvaka u sezoni 1994-1995.
Kolika je pomoć ovakvih navijača najbolje prikazuju izjave vrhunskih igrača poput Preud'homme, Cannigie, Rijkaarda i ostalih koji su zadnjih sezona igrali utakmice na Poljudu kako su zadivljeni Torcidinim navijanjem. Na kraju ove priče koja nikad neće prestati moramo se podsjetiti da TORCIDA nije organizacija koja djeluje samo u Splitu nego i u svim djelovima "lijepe naše", ali i u mnogim gradovima svijeta. Na svim internacionalnim susretima mogu se primijetiti velike zastave koje pokazuju da svugdje na svijetu postoje navijači Hajduka. Kad Hajduk igra odlučujuće i velike susrete njegovi navijači dolaze iz svih dijelova svijeta.
Nakon svega, prije mnogo vremena na Poljudu je napisan grafit koji govori da "Hajduk živi vječno". Sa ovim riječima priča o Hajduku i njegovim navijačima nastavlja živjeti.
HŽV
hajduk
ništa kontra splita
POVIJEST HAJDUKA
N.K. Hajduk Split osnovala je grupa studenata (Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić i Vjekoslav Ivanišević) koji su studirali u Pragu, gdje su odgledali meč između Sparte i Slavije . Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u njihovom rodnom gradu. Mladi ljudi u Splitu su vrlo brzo prihvatili nogomet kao glavni sport.
Organizacija je bila vrlo slaba na početku, ali jedno popodne u kafiću Troccoli na Splitskom centralnom trgu napisana su prva pravila nogometnog kluba. Svi poslovi oko kluba su se činili vrlo jednostavnim osim imena kluba, ali napokon se profesor Barać sjetio te je predložio da se klub zove Hajduk i taj naziv je prihvaćen. Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i napokon 13. Veljače 1911. pravila su odobrena, a radna dozvola je dana nogometnom klubu Hajduk. Nakon toga gotovo su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji Kraljeva njiva koje se prije koristilo kao vojni poligon Austro-Ugarske vojske. Fabijan Kaliterna je poslao prvu opremu iz Praga. Nakon prvih nekoliko trening susreta između prve i druge momčadi došlo je vrijeme da se održi i prvi službeni susret. Protivnik je bio "Calcio" klub talijana koji su živjeli u Splitu. Susret je završio sa rezultatom 9:0(6:0) za Hajduk. Prvi gol u povijesti Hajduka postigao je Šime Raunig koljenom. 1912 godine Hajduk je odigrao svoje prvo gostovanje i to u Zagrebu protiv nogometnog kluba HAŠK i izgubio 3:2. Broj susreta koje je Hajduk igrao u to vrijeme nisu samo povećavali snagu kluba nego i financijsku stabilnost. 1923 godine Hajduk je po prvi puta igrao u ligi Kraljevine Jugoslavije ali nije postigao mnogo. U organizaciji gradskih vlasti, Hajduk je otišao u Sjevernu Afriku gdje je klub postigao svoj prvi veliki rezultat i stekao svjetsku reputaciju. Na ovoj turneji Hajduk je dobio svoj prvi internacionalni susret (Hajduk - Marseille 3:2). Niti jedan drugi događaj nije mogao privući toliku pozornost građana Splita kao što je bio ovaj veliki uspijeh njihovog kluba. Skoro cijeli Split se toga dana našao u gradskoj luci sa željom da pozdravi igrače Hajduka na njihovom povratku kući. Susreti Hajduka i sve stvari vezane za klub predstavljale su glavnu temu za razgovor svih građana u skoro svakom kutku grada.
U 1924 godini cijela postava Hajduka osim golmana koji je bio Talijan igrala je za nacionalni tim. Zahvaljujući velikim rezultatima zabilježenim u domaćim i internacionalnim susretima Hajduk je postao inspiracija za mnoge autore, naročito pjevače. Ipak najpoznatija skladba o Hajduku je Kraljica baluna - opereta koju je napisao Ivo Tijardović u čast 15-te obljetnice Hajduka. U 1927. godini Hajduk je osvojio svoju prvu šampionsku krunu: 1929 drugu. 1931 godine Hajduk je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka kluba. U 1941 godini Hajduk je osvojio i prvenstvo Banovine Hrvatske. Tijekom Drugog svjetskog rata svi Hajdukovi igrači igrali su za Jugoslavenski tim protiv saveznika.
Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u Jugoslavenskom prvenstvu i kupu. 1946 godine Hajduk je osvojio Prvenstvo Hrvatske i osnovao časopis "Hajdukov Vjesnik". U 1948.-49. Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. 1950 godine Hajduk je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta. Niti jedan klub nije uspio postići takav rezultat. Iste godine Hajduk je osnovao Torcidu - organizaciju navijača Hajduka (nazvana po Brazilskim navijačima). 1951 godine klub rekonstruira stadion "Stari Plac". Svoju šestu titulu prvaka osvojio je 1952 godine. Između 1954. i 1966. Hajduk nije postigao veći rezultat u prvenstvu i igrao je 3 finala kupa, ali nijedan nije osvojio. U sezoni 1966.- 67. Hajduk je napokon osvojio Jugoslavenski kup i dodao ga u svoju zbirku trofeja. Ovo je bila i prva sezona u kojoj je Hajduk igrao u kupu UEFA. od 1970 do 1980 godine bio je period zlatne generacije Hajdukovih igrača. Ta generacija je napravila najbolje rezultate u povijesti kluba. U ovom vremenu Hajduk je bio vrlo uspješan u
europskim natjecanjima. Najveći uspjeh je bio 1972.-73. kad je Hajduk došao do polufinala kupa pobjednika kupova.
Godine 1979 , Hajduk se preselio na novi stadion Poljud. Između 1980. i 1991. Hadjuk je osvojio još 3 nacionalna kupa (1984., 1987. i 1991). Hajduk je ponovio svoj najveći evropski uspjeh i ponovo je igrao u polufinalu Kupa UEFA u sezoni 1983.-84. Hajduk je osvojio svoju prvu titulu prvaka u Hrvatskoj 1992 god. Titula je bila vrlo važna, jer je to bilo prvo prvenstvo u Republici Hrvatskoj. 1992.-93. Hajduk je osvojio Hrvatski kup a 1993-94 i titulu prvaka. Kao nacionalni prvak ili pobjednik kupa Hajdukovi igrači su osvojili i Superkup (1992., 1993. i 1994). U sezoni 1994-95 Hajduk je osvojio i nacionalno prvenstvo i kup, pa automatski s tim i superkup.
POVIJEST TORCIDE
Priča o Hajduku i njegovim velikim pobjedama nije potpuna bez TORCIDE. Teško je uopće pričati o nogometnom klubu, a bez spomena na njegove navijače. Ali priča o navijačima HAJDUKA i njihovom bodrenju mogla bi trajati danima.
U prošlosti Split je imao mnogo prvaka - Europskih, Svjetskih, Olimpijskih, ali svaka pobjeda "majstora s mora" primana je i poštovana na vrlo poseban način. Vrlo brzo nakon osnivanja Hajduka 1911 godine klub postaje simbol grada. U srcima mnogih navijača Hajduka, Torcida ima posebno mjesto. Što je Torcida uopće?
To pitanje se može odgovoriti na više načina, a svaki odgovor je ispravan. Svaki član TORCIDE će se pohvaliti da je on član najstarije navijačke skupine na području Europe, bivše Jugoslavije i sada na području Republike Hrvatske. Ova navijačka skupina osnovana je 1950 godine prije velikog meča između Hajduka i Crvene Zvezde koji je odigran 29. Listopada 1950 godine. Meč je odlučivao tko će postati prvak države, a Hajdukovi navijači slijedili su primjer Brazila i odlučili stvoriti nevjerovatnu atmosferu na utakmici. Splićani koji su studirali u Zagrebu bili su izrazito aktivni i doveli su iz Zagreba par tisuća studenata i drugih Hajdukovih navijača. Cijeli dan u gradu je vladalo veliko uzbuđenje a na utakmici se skupilo više od 20.000 gledaoca. Kako tadašnji Hajdukov stadion nije mogao primiti toliki broj ljudi mnogi su ostali izvan stadiona i slušali što se događa na stadionu. Vođeni TORCIDOM gledaoci su bodrili Hajduka čiji su igrači postigli odlučujući gol u 88 minuti susreta. Dovoljan razlog za do tada neviđeno slavlje ulicama Splita. Pošto vlada u Beogradu nije bila zadovoljna organiziranjem TORCIDE mnogi njeni osnivači su odležali par godina u zatvoru nakon susreta. Iako su aktivnosti TORCIDE zabranjene iz susreta u susret na svim Hajdukovim utakmicama pojavljivalo se samo ime TORCIDA, iako vrlo diskretno.
Ponovo 1980, najodaniji Hajdukovi navijači koji su pratili svoj klub na skoro svim gostovanjima ponovo osnivaju TORCIDU, spajajući tako velik broj navijačkih skupina u jednu i rasplamsavajuči atmosferu na svim Hajdukovim susretima.
Kroz sve ove godine TORCIDA je igrala važnu ulogu u buđenju nacionalne svijesti kod mladih ljudi. Mnogi od njih su u bivšem režimu bili i zatvarani pa je razumljivo što su se mnogi pridružili Hrvatskoj vojsci na početku borbe za neovisnost. Neki od njih su položili živote za neovisnost domovine, a u sječanje na njih na sjevernom dijelu Poljuda je postavljena spomen ploča za sjećanje na te hrabre momke. Kako je rat završio TORCIDA je ponovo zauzela sjeverno stajanje i odatle ponovo kao i godinama prije počela "drukat" za Hajduka. Normalno uvijek dolaze nove generacije ali ova ima sreće što je u njihovo doba toliko trofeja došlo u klub. U to vrijeme Hajduk je postao prvak države 3 puta, 2 puta je osvojio kup i superkup, a tu su i nezaboravne pobjede "majstora s mora" u Ligi prvaka u sezoni 1994-1995.
Kolika je pomoć ovakvih navijača najbolje prikazuju izjave vrhunskih igrača poput Preud'homme, Cannigie, Rijkaarda i ostalih koji su zadnjih sezona igrali utakmice na Poljudu kako su zadivljeni Torcidinim navijanjem. Na kraju ove priče koja nikad neće prestati moramo se podsjetiti da TORCIDA nije organizacija koja djeluje samo u Splitu nego i u svim djelovima "lijepe naše", ali i u mnogim gradovima svijeta. Na svim internacionalnim susretima mogu se primijetiti velike zastave koje pokazuju da svugdje na svijetu postoje navijači Hajduka. Kad Hajduk igra odlučujuće i velike susrete njegovi navijači dolaze iz svih dijelova svijeta.
Nakon svega, prije mnogo vremena na Poljudu je napisan grafit koji govori da "Hajduk živi vječno". Sa ovim riječima priča o Hajduku i njegovim navijačima nastavlja živjeti.
Molimo prijavite se za komentiranje.