Ovdje još nema sadržaja

O meni

  • muški
  • 38 godina
  • 03.06.1985

Komentari (12)

Osecaj praznine se uvukao u svaki ugao sobe…
uzalud muzika…
uzalud upaljen tv kao jedini sagovornik…
uzalud prsti po tastaturi ispisuju poruku nedostajanja…
napolju kisa spira prasinu sa plocnika…
kad bi bar delic tuge sa moje duse nocas nekud odnela…

I vise nego dovoljno godina kasnije, mozda necija, mozda proseda, mozda bez ikoga, ti ces ugledati belog leptira na jorgovanu i sirom otvoriti prozore mameci ga da ti sobu oprasi polenom i prolecem. A ulicom ce upravo prolaziti mali Cigan sa violinom, videces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom, i zacuces neku staru dobru nepoznatu pesmu, koju prvi put slusas, a godinama je znas.. I zaplakaces istog casa.. I najzad shvatiti kako sam te voleo.

Ne znam zašto od svakog koga upoznam pokušavam da napravim savršenu tebe. I ne znam zašto se poslije svega uvijek vraćam tvojoj nesavršenosti.. Valjda je to ljubav, mila.

Njen osmeh.. Za tren je utisao grad na decibele neke zabacene livade. - "Ja? Ja sam dobro.." I pokvareni poligraf provalio bi ovu laz. Kada bi samo znala koliko niceg se desilo u mom zivotu od kad si otisla.

Nedostajes mi tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti deo mene. Gledam koji, sve je tu.. Fali unutra, tu oko sredine, gore levo..

Svi smo mi sami. Svi smo mi zagonetka. Svi smo mi pokriveni hiljadu i jednom koprenom i kakva je razlika izmedju dva usamljenika, osim sto jedan govori o svojoj samoci, a drugi uvijek cuti? Ako je samoca adresa slabosti, zasigurno, najslabiji sam covjek.

Bila je luda i jedinstvena. Nepopravljiva i bezobrazno ravnodusna. Posebna. Smijehom je sakrivala strah, ponosom slabost. Bila je neko ko ne zna ostati. I nije ostala, nikada. A volio sam je. I ona je mene voljela. I svi su to znali, osim nas.

Sve se redje usudjujem da zaronim u sebe. Jer, tamo zagluvim. Oci se prepune do vrha. I suze se zacas raspu kao pokidane niske. Po sobi, po celom svetu.. I ne mogu ih sakupiti do jutra.

Tesko je biti okovan u moju vrstu slobode. Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.

Znala je da ce dio nje zauvijek ostati s njim. Tamo gdje su onoga dana stali, ostao je njegov ponos, njen inat, prokockana sansa i jedno obecanje. Imali su sve, a izabrali su nista.

Bila je pogresna na pravi nacin. Bila je posebna. Moja. Ni sve one sto su dosle poslije, nisu je zamijenili. Vrijeme prolazi, ali nju ne brise. I nema veze sto nas sudbina nije planirala, ona ostaje u meni, zauvijek.

.. Bezobrazna, uvijek se durila, glumila da je ravnodušna, nepopravljiva, sposobna da voli i mrzi u isto vrijeme. Naučila me da nije sve u životu biti kreten i ženskar, da srce možeš dati samo jednoj ženi i nikada biti nezadovoljan zbog toga. Znala me zavesti, ona sama, kao deset drugih. Znala me izludjeti, naljutiti, kao niko nikada. Osposobila me da zavolim, baš nju. Ali zauvijek onesposobila da volim ijednu drugu onako jako, onako ludo, nezrelo, bahato, ali svejedno vjerno.. Zauvijek.