Forum
Bio jednom jedan vuk. Okotio se u jazbini pokrivenoj snježnim ogrtačem. Kroz maglu se sjećao da je jednom imao majku, ali je otišla skupa s hladnim vjetrovima. Vuk je bio potpuno bijel, kao i hladni kraj u kojem je živio. I bio je sam - nije imao čopora, ni partnericu.
Jednom je, lutajući smrznutim dolinama u potrazi za hranom, naišao na nepoznato biće. Bila je ružičasta i uzvišena, mirisala je na toplinu i mlijeko. Postali su prijatelji. Znala mu je tepati u dugim zimskim poslijepodnevima i maziti njegovo bujno krzno svojim elegantnim, toplim ručicama. Godine su prolazile, a vuk je izrastao u rasnog mužjaka, širokih pleća i oštrih zubi. I djevojčica se promijenila - tijelo joj je stremilo u visine, te je pogled nekako rjeđe spuštala k zemlji i našem vuku.
Jednog dana ju je ugledao kako se šeće bijelim obroncima zajedno s još jednim bićem sličnim njoj. Ovo biće je bilo jače i glas mu nije bio mio, ni utješan. Veselo se zatrčao da pozdravi svoju prijateljicu i ugrije je toplim dahom. Onda je osjetio kako ga nešto pobada u grudima, kao tisuću igala što marširaju u potrazi za mjestom pravog šava.
Djevojčica je nijemo potrčala prema vuku. Pa, kako je njezin dječak mogao znati da joj je ta divlja zvjerka utjeha i prijatelj. Suze su joj kliznule niz lice, miješajući se sa crvenim kapima koje su natapale snijeg, ljeskajući se poput rubina na zimskom suncu.
Oprostila mu je, svom dječaku. Ipak je to bila samo životinja, a on je njezina ljudska ljubav. Dječak je odnio vuka kući, oderao ga i napravio najljepši grijač za ruke kojeg je djevojčica ikada vidila.

U dugim zimskim mjesecima znali bi šetati zajedno, ona bi grijala svoje elegantne, tople ručice u mekanom krznu, puštajući da joj klizi niz prste i podsjeća je na jednu davnu utjehu i prijateljstvo.
09. ožujak 2015
09. ožujak 2015
Počinjem pisati priču i sko neko želi biti u njoj neka se javi u pp.
_____________________________________
Jednog ljetnog dana četrnaestogodišnja djevojka Sky,smede,kratke i kovrdžave kose sa ljubičastim pramenovima je drhtala u kutku jedne ulice.Bila je prestrašena i morala je brzo da napravi sljedeći potez,samo problem je bilo odlučiti koji?Prisjećala je se svoje šetnje,svog iznenadenja kada je vidila da se prolaz opet otvara i najvažnije svog straha kada je vidila to stvorenje.Morala je brzo odlučiti,sunce je već bilo zalazilo i boje su se počele miješati na nebu od narandžaste do roze.Vjetar je postajao osvježavajući,dok je Sky donijela odluku.Ustala je i protresla svoje sive traperice i tamno plavu maijcu kratkih rukava.Krenula je trčati do svoje najbolje prijateljice,znala je da ona zna mnogo o prolazu.Stigla je veoma brzo i pokucala je na vrata,niko nije otvorio.Sky je znala da je njena prijateljica kod kuće jer je morala čuvati mladu sestru,toliko je se žalila danas u školi što će čitav dan ostati u kući.Sky je pokucala ponovno ali dogodilo je se isto niko nije otvorio vrata....
_____________________
Žao mi je na kratkom poglavlju ali trenutno nemam vremena da pišem nešto duže.
20. ožujak 2017
ako želiš poslati poruku u tu temu, učlani se ili prijavi
Unesi link na sliku
Primjer: http://www.stranica.com/slika.jpg