lektire za prepisanciju!!!!!

  • petkuna
    petkuna
    29. rujan 2012 13:46
    dajjj plssss neko trebam hitnoooo!!!!!!!!
  • Dubravko Stunja
    Dubravko Stunja
    14. listopad 2012 18:14
    trebam lektiru za treči osnovne: Miševi i mačke naglavačke
  • miscrits fan
    miscrits fan
    15. listopad 2012 14:02
    luzer
  • miscrits fan
    miscrits fan
    15. listopad 2012 14:02
    ja trebam šuma striborova
  • Nadir Dulic
    Nadir Dulic
    16. listopad 2012 21:36
    Čudo od djeteta;Advan Hozic brzzo!
  • Twinkie
    Twinkie
    17. listopad 2012 16:57
    Ivana Brlić-Mažuranić
    Šuma Striborova
    „Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju."
    Bilješka o piscu

    Priče iz davnine priskrbile su Ivani Brlić-Mažuranić naziv hrvatskog Andersena. Rođena je 18.4.1874. godine u Ogulinu gdje joj je otac Vladimir Mažuranić (sin hrvatskog bana Ivana Mažuranića) bio na dužnosti državnog odvjetnika. U Ogulinu je živjela do svoje šeste godine. Živjela je i u Karlovcu, Slavonskom Brodu i u Zagrebu. Pohađala je privatnu školu, te posvećivala osobitu brigu izučavanju jezika. U najmlađim godinama govorila je i pisala francuski, a kasnije je još naučla njemački, ruski i engleski jezik.

    Bila je marljiva, obrazovana, brižna majka i baka. Prva je žena spisateljica koja je u Hrvatskoj postala član Akademije (današnje HAZU). Pisala je poeziju, eseje i dnevnike. Dva puta je predložena za najveće priznanje dječje književnosti, Andersenovu nagradu. Napisala je mnoga djela, a najpoznatija su „Priče iz davnine" i „Čudnovate zgode šegrta Hlapića". „Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski, slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Umrla je 21.9.1938. godine u Zagrebu.

    Više o Ivani Brlić-Mažuranić i njezinim djelima možete saznati na http://www.usvijetubajki.org/index_1.aspx.
    Kratak sadržaj

    Ova bajka govori o majci i sinu koji koji ževe u selu pokraj šume Striborove. Mlad, naivan momak odlazi u šumu Stribrovu. Nije znao da je šuma začarana. Kletva te šume bila je da će ostati začarana sve dok u nju ne dođe osoba kojoj je draža njezina nevolja nego sva sreća ovoga svijeta. Dok je momak lutao šumom ugledala ga je guja. Da bi se ona riješila svoje kletve morala se vjenčati s nekim. Stoga se uputila mladiću. Pred njim se pretvorila u lijepu djevojku ali joj je ostao gujin jezik. Mladić je bio plašljiv pa je rekao guji neka ide s njim kad se već zbog njega pretvorila u djevojku. Kada su stigli mladićevoj kući sin je upoznao snahu s majkom. Majka je odmah posumnjala da je djevojka guja i to je rekla sinu. Na to se sin naljutio i rekao majci da je vještica. Od tog trena njih troje su živjeli u svađi i velikom zlu.

    Jednu večer starica je sjedila ispod kuće tužna i ugledala je kako joj prilazi tužna mala djevojka Djevojka je zamolila baku da kupi malo triješća. No, kako starica nije imala novaca, u zamjenu za triješće djevojci je pokrpala rukav na košulji. Kada je snaha otišla sa sinom kumovima u goste, zapalila je starica triješće. Na iznenađenje bake iz vatre su počeli skakati mali Domaći. Oni su skakutali i plesali od veselja po cijeloj kući. Čak je i baka bila sretna, a onda ih je zamolila za pomoć. Malik Tintilinić dosjetio se kako da pomogne baki. Rekao joj je da podmetne svračja jaja pod kokoš i kad se izlegu svračići snaha će se prevariti, isplaziti jezik i svi će vidjeti da ima gujin jezik. Tako je baka i učinila. U vrijeme Božića reče baka snahi da su se izlegli pilići. Tako snaha pozove cijelo susjedstvo: kumove, kume, susjede, malo i veliko. Kada je baka donijela svračiće, snaha je počela juriti za njima i isplazila je jezik. Svi su tada vidjeli da ima gujin jezik. Tada se baka požalila sinu kakvu je to ženu našao. Sin oje okrivio majku i istjerao je iz kuće. Tada joj je Stribor ponudio da se vrati u svoje rodno selo i lijepu mladost bez sina, da za njega neće ni znati. Baka nije prihvatila Striborov prijedlog zato što nije mogla zamisliti svoj život bez sina. „Hvala ti, dobri gospodaru, na svemu dobru, što mi ga daješ. Ali ja volim ostati u svojoj nesreći, a znati da imam sina, negoli da mi daš sve blago i sve dobro ovoga svijeta, a da moram zaboraviti na sina!" Nakon bakinih riječi nestalo je šume Striborove, Stribora i Domaćih, a snaha se opet pretvorila u guju i pobjegla je u rupu. Majka i sin ostali su sami preplavljeni osjećajima ljubavi koje su gajili jedan prema drugome. Sin je molio Boga i majku za oprost. Majka mu je oprostila i njihova kuća više nije bila puna zla već dobrote, ljubavi i sreće. Sin se oženio za onu milu djevojku koja je prodavala triješće.
    Čari šume Striborove nestale su jer je majci bila draža njezina nevolja nego sva sreća ovoga svijeta. „Morala je pak ta šuma ostati začarana, dokle god u nju ne stupi onaj kojemu je milija njegova nevolja nego sva sreća ovoga svijeta."
    Mjesto radnje

    selo, mladićeva i bakina kuća
    šuma Striborova
    litica, zaleđeno jezero
    Vrijeme radnje

    Hladna i snježna zima prije puno godina.
    Analiza likova

    Stvarni likovi

    majka (baka), sin, djevojka

    Nestvarni likovi

    snaha (guja), Domaći, Malik Tintilinić, Stribor

    Majka (baka)

    Bila je stara i mudra. Žalosna jer ju je sin kojeg je jako voljela istjerao iz kuće. Majčina ljubav prema sinu nadjačala je sva čuda šume Striborove i snahinu zloću.

    Sin

    Sin je bio neki dobričina, plašljivac, stidljiv i malo budalast, nije sluša majku. U svojoj naivnosti i zaljubljenosti zaboravlja koliko voli majku.

    Snaha (guja)

    Jezičava, proždrljiva, bahata i goropadna. Snaha je zla guja u tijelu lijepe djevojke, prijetvorna je pred sinom, prosipa svu svoju zloću pred jadnom staricom koju nije voljela. Kako bi napakostila starici snaha je prvog dana poslala baku na vrh litice po snijeg. Drugog dana zapovjedila joj je da ode na zamrznuto jezero i uhvati šarana za ručak, a trećeg dana zabranila joj je da okrpa sinovu košulju.

    Djevojka

    Mila je i draga, prodavala je triješće, dala j baki triješće u zamjenu za pokrpani rukav na košulji, na kraju bajke udala se za bakinog sina.

    Domaći

    „Sve sami mužići od jedva po lakat. Na njima kožusi, kapice i opančići crveni kao plamenovi, kosa i brada sinu kao pepeo, a oči žarko kao živi ugljen." Iskaču iz zapaljene luči i vraćaju nadu očajnoj starici. Kako izlaze, tako se smiju i vrište. To su vesela, razigrana stvorenja spremna uvijek činiti dobro.

    Malik Tintilinić

    Razigrani vođa Domaćih umilne je ćudi, došao je na ideju kako pomoći starici. Najmanji je i najmlađi ali je pametan, domišljat, snalažljiv i spretan.

    Stribor

    Stribor je nositelj čarolije u priči. On je šumski starješina, moćan. Dobar je prema dobrima, a zao prema zlima. Zna odgovore na sva pitanja.
    Poruka

    Ljubav je najjača veze između dvoje ljudi. Treba biti nesebičan jer nas to čini boljim osobama, a donosi nam i sreću i zadovoljstvo. Čini dobro i dobro će ti se vratiti!

    iz:http://www.zbornica.com/index.php?option=com_zoo&task=item&item_id=36&Itemid=108
  • Twinkie
    Twinkie
    17. listopad 2012 17:02
    http://lektirezacitanje.blogger.ba/

    ovdje mozete skunuti lektire od 1 do 8 razreda osnovne
  • cool and ...
    cool and ...
    18. listopad 2012 07:50
    alkar dinko simunovic
  • Twinkie
    Twinkie
    18. listopad 2012 14:33
    ajoj to sam prosle godine citala
    ugl:

    Sadržaj lektire:

    Kad su turci vladali u Cetinskoj krajini živjelo je mnogo junaka, a među njima bio je i Rašica. Rašica je imao sina Salka koji je rado gledao djevojku koja se zvala Marta. Bilo je ljeto, tj. mjesec kolovoz u kojem se igra Alka. Ta igra je ujedno i sjećanje na posljednju bitku protiv turaka, u kojoj je Gospa pomagala Cetinskim junacima. Rašica je primijetio da se Salko i Marta rado druže te odmah zavolio tu djevojku. Rašica je u mladosti bio zaljubljen u Martinu majku Stanu. Stana je oboljela od neke nepoznate bolesti koja joj je unakazila lice, pa Rašici nisu dopustili da se oženi njime, a i ona sama mu je rekla da ovakva unakažena ne može poći za njega. Rašica se oženio Lucom koja mu je rodila sina Salka. Pošto je on bio hajduk malo je vremena provodio kod kuće, skoro nimalo. Kad je njegova Luca umirala on je također bio u brdima i zbog toga mu je jako žao. Poslije njene smrti Rašica je ostao sam sa sinom Salkom.

    Kad je Rašica vidio da se njegov sin i Marta vole, bilo mu je drago, jer mu je pred očima bila Stana, ali nije mogao zamisliti da bi itko, kamoli njegov sin, mogao oženiti Martu jer je bila siromašna, a k tome majku su joj smatrali vješticom. Marta je počela izbjegavati Salka jer je zavoljela Rašicu. Salko je rekao ocu da bi se oženio Martom, a Rašica ga je kandžijom istjerao iz kuće. Kad je Marta čula što se dogodilo bilo joj je žao obojice. Salka joj je bilo žao kao prijatelja iz djetinjstva, a Rašicu kao čovjeka kojem bi mogla biti žena. Rašica je nakon dugo razmišljanja dopusti Salku da se oženi Martom. Salko je otišao do Marte da joj kaže da će je oženiti, a ona mu nije mogla reći da se neće udati za njega kad je vidjela koliko je sretan.

    Tako su prolazili mjeseci, a Marta i Salko su i dalje bili skupa. Došao je mjesec kolovoz a sa njime i Alka za koju su svi Cetinjani živjeli. Salko je pitao oca da on igra alku no otac mu nije dopustio. Rašica je rekao da će on igrati alku, a da će mu Salko biti «Momak». Među alkarima najviše se gledao Rašica, jer je imao najljepšeg konja koji se zvao Arap, a imao je i najljepšu odoru. Rašica i alaj-čauš su se dugo borili sve dok na kraju nije pobijedio Rašica. Salko je primijetio kako je Marta sretna zbog pobjede njegovog oca Rašice u alci. Poslije alke svi su pošli svojim kućama. Rašica je sustigao Martu koja je hodala sa drugim djevojkama, i tada mu je Marta rekla da se nikada neće udati za Salka nego da voli njega. Sutradan je Marta otišla iz sela, a Rašica se borio između ljubavi prema sinu i ljubavi prema Marti. Kad se Marta vratila poslije nekog vremena Salko je otišao do nje. Ona mu je rekla da se nikada neće udati za njega nego da voli pobjednika alke, Rašicu. Te večeri Salko je nestao, a sa njime i vranac Arap. Pošto se Salko nije pojavio u selu nekoliko dana svi su zaključili da mu se nešto desilo i odlučili su otići do Stane jer je zadnji put viđen kako izlazi iz njene kuće.

    Tada se javio stari Vukelj, koji je imao oko sto godina. On im je ispričao priču iz svojih dvadesetih godina. To je bila priča koja je govorila o njegovoj strini koju su zvali Štrika. Ona je imala trinaestero djece i uvijek bi uzimala robu sa tuđih štrikova koju bi poslije prepoznavali na njezinoj djeci. Tako je jednog dana iz Vukeljove kuće nestala cijela truba sukna i svi su povikali da je to učinila Štrika i odlučili su joj suditi po starom običaju, a stari običaj nalaže da bi se iz kipuće vode trebala izvaditi usijana mazija golom rukom, ako bi onaj koga su smatrali krivim iz kipuće vode izvadio usijanu maziju bez jauka smatrali su da nije kriv, no ako bi jauknuo onda bi ga smatrali krivim. Kad su Štriku doveli da izvadi maziju iz kipuće vode, Štrika je vidjela da joj nema druge pa je i izvadila maziju bez jauka. Svi su tada zaključili da ona nije kriva, a dan poslije kad se vratio Vukeljev otac, koji je bio na putu, priznao je da je on uzeo ta sukna i založio ih kod nekog trgovca jer mu je trebao novac da plati dug u krčmi. Nisu mu odmah povjerovali, no kad je donio ta ista sukna onda su mu povjerovali. Tada jedan seljanin viknu da i Stani sude po starom običaju, a i ostali se složiše. Kad su došli do Stanine kuće pitali su je gdje je Salko, a ona je odgovorila da ne zna ništa o njemu. Čim je to rekla seljani su stavili vodu na vatru i u nju ubacili komadić mazije. Oni su opet pitali Stanu da li zna što je sa Salkom, a ona je rekla da ništa ne zna o njemu. U tom trenu je voda proključala i seljani su tjerali Stanu da iz vode izvadi maziju. Stana nije htjela i odlučila im je ispričati sve što zna. Seljani su sjeli oko nje i slušali. Ona im je rekla da je Salko nestao najvjerojatnije zbog toga što je Marta odbila udati se za njega. Marta je čula što seljani smjeraju i ona je odmah pošla braniti majku jer nije bilo Rašice. Kad je Marta došla do kuće svoje majke ona se začudila jer je vidjela majku kako sjedi, a oko nje se poredali seljani. Neki seljani su se maknuli i pustili je do majke. Ona je odmah zagrlila majku, a stari Vukelj se digao i rekao da Stana govori istinu. Mjeseci su prolazili, a priča o Salku se zaboravljala. Tako je ponovno došao kolovoz, a sa njime i Alka. Svi su govorili da će se i ove godine glavna bitka voditi između Rašice i alaj-čauša, no Rašica se nije pojavio. Tek su uspjela startati dva alkara, kad na ciljnoj crti nasta buka i psovka. Razlog toj buci bio je alkar sa crnim konjem i u otrcanoj odjeći koji je pojurio prema alci, pogodio je u sridu, odbacio je i pokušao ju je ponovno pogoditi no nije uspio. Jurnuo je trkalištem i tada su ga prepoznali. Svi su vikali „Salko!, Salko!“, no on se nije obazirao. Salko je svugdje gdje bi stizao govorio kako će poslije očeve smrti oženiti svoju maćehu tj. svoju prvu pravu ljubav, Martu.

    Kratki sadržaj lektire:

    Marta je imala 20 godina i uskoro se trebala udavati. Njezin odnos sa Salkom je bio iskren, no kasnije je shvatila da ona njega ljubi samo kao lijepa dječaka i druga iz djetinjstva. Znala je da on nju silno ljubi i nije ga htjela povrijediti. Ona je zavoljela Rašicu, čovjeka punog časti i ponosa. U Rašici je vidjela pravog muškarca i junačinu, i očekivala je da će Rašica i Salko to rješiti. Čim bi pomislila da ju obojica ljube, smutila bi joj se duša i samo bi plakala. Njezinu tugu i bol razumjela je njezina majka Stana, koju je voljela svim srcem i ništa nije skrivala od nje, iako su mnogi tvrdili da je Stana vještica. Marta na rubi iznemoglosti i patnje donosi odluku da se neće udati za Salka nego za Rašicu. Htjela je okončati tu tjeskobu koja ju je mučila i tugu koja joj je srce davila, pa je odlučno postupila i nije požalila, jer je znala da bi udajom za Salka počinila još veći grijeh, jer ona voli Rašicu i nije spremna lagati i varati. U tim trenucima zaboravila je na Salkove osjećaje, ali i patnju koju je i ona proživljavala. Prenaglo je reagirala otjeravši Salka iz kuće, no vjerojatno je shvatila da i ona ima pravo na sretan život do kojeg je teško doći. Mnogi pate, a na kraju je patio i Salko, no ciljevi koje je htio ostvariti u životu potaknuli su ga na daljnju borbu.

    Kratke bilješke uz čitanje lektire (tijek događanja):

    UVOD: opis Cetinjske krajine, ljubav Salka i Marte

    ZAPLET: Rašičin susret s Martom, svađa sa Salkom

    VRHUNAC: Alka i Martin izbor - Rašica

    RASPLET: Salko odlazi

    KRAJ: "Salko alkar"

    Mjesto radnje:

    Radnja se zbiva u Sinjskom polju, točno u selu Begluk, u vrijeme kada su Cetinjani istjerali Turke iz svog kraja.

    Vrijeme radnje:

    Krajem 19. stoljeća.

    Vrsta djela:

    Pripovjetka.

    Tema:

    Ljubav harambaše Rašice i sina Salka prema Marti, prema tradiciji i junaštvu.

    Sukob oca i sina oko iste djevojke u doba alkara.

    Likovi:

    Glavni: Marta, Rašica, Salko

    Sporedni: Stana, Juriša, Gare, Vukelja, Ilija, Iva, mještani sela

    Opis glavnih likova:

    Marta:

    Bila je pametna djevojka, ali su je ondašnji ljudi smatrali čudnom, djelomično zato što je bila kći Stane, vještice. Bila je najljepša djevojka u selu, ali je nitko nije htio uzeti za ženu. Svi su je se bojali osim Rašice i Salka.

    Ženina uloga u Begluku oduvijek je bila ograničena na kućne poslove te rađanje i odgajanje djece. Ali ne i u Martinom slučaju. Beglučani su smatrali da je Marta kriva zato što je Salko poludio. Na čelu sa starcom Vukeljom javno su je optužili i rekli joj da se trebala udati za Salka a ne za Rašicu, a ona se obranila sljedećimriječima: “Čast tebi starče, ali ne govoriš pravo! Što sam imala učiniti kad sam zavoljela Rašicu više nego Salka? Tko može zapovijediti meni i drugoj koga će ljubiti kad to ne možemo zapovijediti ni samoj sebi? Pa ti bi htio, da sam prevarila Salka i došla u njegovu kuću voleći Rašicu? Iako sam znala da sam Salku draga, nisam mogla znati da će mu se dogoditi ono što mu se dogodilo, a meni ga je žao više nego ikome od vas… A i da sam znala, ne bih se udala za njega, ali ne bih ni za Rašicu. Sada nisam kriva, no da sam pošla za njega, prevarila bih ga grdno i morala bih opet varati i lagati svaki dan… A ja varati i lagati ne znam.” Nakon tog monologa seljani su bili puni odobravanja za njenu ljubav prema Rašici. Nisu je više smatrali krivom za Salkovo stanje, kao što je više nisu smatrali ni čudakinjom. Bila ja prva djevojka koja je progovorila o svojim osjećajima prema nekom momku i o ljubavi. Svima je bilo čudno slušat takav govor, ali je svima bilo drago da su ga čuli od nje.

    Rašica:

    Citati:

    ”Čudan je i nemiran bio život Rašice Crnošije, oca Salkova. Razmazio se kao jedinac u bogatih roditelja, ali nije omekoputio, jer se za takvu čeljad nije ni čulo u Cetini. Samo se naučio da ga odveć hvale i da se izvrši sve ono što želi.“

    “Kad mu pomriješe roditelji i kad učesta pucatanje na turskoj međi, odvrže se od kuće i bude harambaša hajdučki. Tako postade strašilo turcima, a i drugima što trgovahu s njima. Tad nastadoše i one pjesme o Rašici harambaši, velikom junaku radi koga plaču kadune i bule.” “Još su ga izabrali i za glavara sela Begluka, no Rašici Crnošiji se činilo da i ne može biti drugačije, ali ostade svejedno otresit i zao. Ali u zadnje doba kao da se nešto promijenilo. Nije više bio onako mrk već mnogo veseliji, te kao da se nasmjehne koji put i onda kad se nije imalo čemu smijati. Lice mu se preobrazilo i postalo mnogo mlađe, a ubojite oči stale sjati blagom vatrom kao i u sina mu Salka. I nije više pjevao izaglasa hajdučke već potiho same djevojačke pjesme, a seljani govorahu: Eto je postao glavar, ima sina zdrava momka i punu kuću svega, pa zašto da se ne veseli? Zato mu i odoše hajdučke misli.“

    “Kad se iz hajduštva vratio, kloni ga se svatko i jedva se odazvao kad bi ga pozdravljali. Samo je gradio i gradio svoju novu kulu na tri zboja pod Orlovim stjenama s visokom avlijom i puškarnicom kao kakvu tvrđavu. I bio je jedino sa Salkom, kao da je želio nadoknaditi sve ono vrijeme što nisu bili zajedno. Ali kad bi mu Salko nešto govorio, okrenuo bi glavu kao da ne čuje. Tako je bilo sa svakim, jer je mislio da nije nitko što on, a sa sinom mu se zato činilo da je još pravo dijete. No i seljani su se klonili njega.”

    “Nego, nitko nije znao za tu ljubav, niti je tko mogao i naslutiti što mu je u srcu. Pa ni on sam krop cijele te prve dvije godine ne reče ni riječi o Marti. Samo bi je katkad čudno i oštro pogledao u oči kao da je pita: Ta je li moguće da me ne razumiješ? Ili je moguće da ne znaš kako te ljubim ako i mučim?”



    Rašica je bio stari hajduk, vitak, prodorna pogleda. U mladosti svojoj volio je Stanu, ali nije mogao s njom biti. Zato se oženio s “dotaricom” Lucom, tek toliko da ne ostane samac. Luce mu je rodila sina Salka i umrla nedugo zatim.

    Rašice su se svi seljani bojali i poštivali ga. Bio je nepristupačan čovjek i nije imao prijatelje. Živio je samo za sebe i u zadnje vrijeme za sina Salka, izolirajući se u kuli koju je sam sagradio. Ali, jednog dana primijetioje Martu, kći Staninu. Probudili su se u njemu stari osjećaji prema Stani, ali ovaj put usmjereni na njenu kći koja jako nalikuje na Stanu u mladim danima. Nesretan je bio kad je saznao da tu istu Martu ljubi i Salko. Jedne godine odlučio je sudjelovati u alki, a ta alka mu je izmijenila život. Ta alka udaljila je njegova sina od njega, učinila ga seoskim herojem, donijela mu je Martinu ljubav. Nakon toga njegov sin je pobjegao od njega, zamrzivši ga. Rašici je bilo žao Salka, tražio ga je po livadama, okolnim selima itd., ali ništa od svojih osjećaja nije pokazivao u javnosti. U očima javnosti je još uvijek bio hajduk Rašica bez osjećaja. Nitko nije znao da i takva judina poput Rašice može voljeti i biti voljen.

    Salko:

    "Salko je momak još djetinjeg lica, ali uzrasta tako jaka, da bi se drugi momci čimgod izgovarali, kad bi došli do toga, da se s njim porvu. S obilnom i plavušastom kosom, a bez brkova, sa sjajnim velikim očima i dugim trepavicama, pak oblim rukama prekriženim na bijelim izbočenim prsima - onako ležeći nauznak - bijaše nalik na prkosnu djevojku, što draži svoga jarana."

    - ima 18 godina, zaljubljen u Martu i želi se oženiti njome, ljut na svog oca, ali istodobno i na Martu, pribojava se Marte - uvijek je čekao da ga ona zagrli.

    Jezik i stil kojom je pisana lektira:

    Ima mnogo turcizama u tekstu, npr. hodža - muslimanski svećenik, ječerma - prsluk. Ima i naziva npr. Begluk, Alaj - čauš,...Rečenice su duge i većinom su opisne. Ima i prpovjedanja i dijaloga između Marte i mještana, Marte i Salka, Salka i Rašice,... ali većinom kratkih. Djelo je pisano hrvatskim književnim jezikom.

    Moja razmišljanja tjekom čitanja lektire:

    Djelo mi se svidjelo ali je tužno. Rašica i Marta su se oženili ali ne uživaju u toj bračnoj idili. Zabrinuti su i traže Salka. Djelo mi se svidjelo zbog Salkove upornosti i odlučnosti da osvoji Martino srce.

    Kroz knjigu sam naučio pravila igre alke.

    http://lektira-lektire.bloger.hr/post/alkardinko-simunovic/3498087.aspx
  • barbara12cool
    barbara12cool
    18. listopad 2012 14:46
    hvala , za mali ratni dnevnik inace volim citati ali ima knjiga ubi boze ,... !!!
  • Nadir Dulic
    Nadir Dulic
    18. listopad 2012 21:30
    Dajte ljudi bilo koje 2 priicee
  • Twinkie
    Twinkie
    19. listopad 2012 10:13
    mali ratni dnevnik sam obozavala citati

    Stjepan Tomaš: Mali ratni dnevnik

    Bilješke o piscu:
    Stjepan Tomaš je ro?en 1947., poslije II. Svjetskog rata u Novoj Bukovici kod Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Živi i radi u Osijeku. Objavio je nekoliko romana za djecu: «Moljac i no?ni ?uvar», «Dobar dan, tata» i «Halo, ovdje komandosi». Knjiga ratnih dnevni?kih zapisa «Moj tata spava s an?elima» nadopunjena pojavila se ponovno pod naslovom «Mali ratni dnevnik». Napisao je i ?etiri zbirke pripovijedaka za odrasle: «Sveti bunar», «Tko kuca otvorit ?e mu se», «Smrtna ura», «An?eli na vrhu igle» te romane: «Gra?ani u prvom koljenu», «Taninska ?etvrt», «Život u provinciji», «Zlatousti».

    Književni rod:
    Epika

    Književna vrsta:
    Ratni dnevnik

    Tema:
    Domovinski rat

    Osnovna misao:
    Rat je najgore što se ?ovjeku može dogoditi

    Mjesto radnje:
    Osijek
    citati: «Nastava je odgo?ena do daljnjega, dok ne dopusti ?ika
    Bora Ivanovi?, komandant vojarne 'Milan Stankovi?' u
    Osijeku.»
    «Iza njega veliki crni plakat na kojemu je pisalo: OSIJEK
    NIKADA NE?E BITI OCEK.»
    «Moram završiti ovaj dnevnik iz opkoljenog (ali
    neosvojenog) grada»

    Vrijeme radnje:
    Domovinski rat 1991; kraj ljeta, jesen '91.
    (vidi se iz datuma: od 6. rujna, petak do 2. prosinca, ponedjeljak)

    Kratki sadržaj:
    Te godine nije po?ela školska godina zbog rata. Cvijetu bi zakašnjeli po?etak školske godine ina?e radovao, ali ne i ove. Roditelji su joj svaki dan išli raditi, a ona je ostajala sama kod ku?e. ?esto je nestajalo struje. Cvijeta se rado igrala sa svojom najboljom prijateljicom Zlaticom. Baranja je šaptom pala. Mladi bra?ni par Reisner se odselio u Njema?ku i povjerio
    Cvijeti dvije ma?kice, Mimi i Kima. Po?ela je radio-škola u trajanju od tri minute. Kod Zlatice na Sjenjaku bilo je jako gadno, bar u skloništu. Sve izgleda kao kaznionica. U jesen, 3. listopada, pogo?ena je i njena škola. Tata uglavnom kuha ru?ak. 10. 10. je ba?ena «krma?a» na krov Zlati?ine zgrade, probila je nekoliko katova i zapalila stanove. Zlatica ?e nekamo otputovati. Došla je struja nakon 50 sati. Cvijeta je gledala na TV-u ameri?ku seriju «Ku?ni video». Opet je nestalo struje, a zna?i i hladnije je. Neka reporterka je pri?ala s gardistima o vjeri. Pokazalo se da ju nitko nije odbacio i prestao vjerovati u Boga. Mnogi su nosili krunice oko vrata. 25. 10. se vratila struja pa se tata odlu?io obrijati, ali je uspio obrijati samo jednu stranu, odmah je nestalo struje. Idu?i dan došao je djed iz susjedstva s unu?icom telefonirati kod njih. Cvijeta je upitala Mirticu gdje
    su joj mama i tata. Rekla je da joj tata spava s an?elima. U trgovinama je sve poskupjelo. Na TV-u se sve slabije vidio zagreba?ki program, ali zato se dobro vidio novosadski i beogradski. U «Glasu Slavonije» naslovi su ve?i od ?lanaka. 14. 11. je opet pogo?ena katedrala. Cvijetin tata je slušao nestrpljivo glas Europe ne bi li ?uo priznanje Hrvatske. Zlatica je u
    Austriji u nekoj obitelji i ide u hrvatsku školu. 20. studenog je pao Vukovar. 30. 11. je pao prvi snijeg, ali Cvijeta nije smjela i?i van. Idu?i dan njeni su roditelji odlu?ili da ide u Pinkafeld u Austriji sa školom «Dobriša Cesari?». Cvijeta je tu no? toliko plakala da je ujutro imala temperaturu. Na ve?er su išli u grad kupiti nove termo-hla?e, trenirku, papu?e i još neke sitnice za put. Trg je bio posve pust. Nave?er nije mogla zaspati. Pitala se je kad ?e ponovno u Osijeku osvanuti lijepi bezbrižni
    dan.

    Analiza glavnih likova:
    Cvijeta
    Djevoj?ica koja je odlu?ila pisati dnevnik, ima 12 godina, ide u 6. b. razred
    OŠ «Anka Butorac», mrzi rat.

    Mama
    Farmaceutkinja, dosta je pesimisti?na.

    Tata
    Prosvjetni inspektor, pravi optimist, voli se šaliti.

    Sporedni likovi:
    Zlatica, susjedi

    Jezik i stil:
    Pisano je u obliku dnevnika današnjim rje?nikom.

    Stilska sredstva:
    Epiteti: Nova, školska, ovogodišnje, zakašnjeli, pe?eno, mu?eni?kog,
    napa?enog, dnevnoj, pune, zlatni.

    Onomatopeje: «Dum! Dum! Dum! – ?ula sam kratke tupe udarce.»
    «-da se u zraku umjesto zvuka granata ponovno ?uje pjev
    ptica ili bar buka autobusa i tramvaja…»

    Kontrast: «On je za sebe govorio da je Jugoslaven – rekao je tata –
    takvu je i zastavu za praznike isticao. Odnedavna govori da je
    Hrvat, iako ga nitko ne pita šta je.»

    Usporedbe: «Kao, mama je danas bila ljutita na nas, pekla ih je nevoljko,
    pa kola?i nisu uspjeli.»
    «…vi ste djevoj?ice kao plodovi vo?ke.»
    «S tom ?e školom biti kao s onom pa?jom.»
    «…izgledaju kao kaznionice u ameri?kim filmovima.»
    Metafora: «Grad odijeva to?kastu pidžamu.»

    Dojam o djelu:
    Dnevnik mi se jako svidio jer je realisti?an. Prikazuje rat baš onakvim
    kakav je bio.

    izvor:http://www.cesarica.net/t2481/stjepan-tomas-mali-ratni-dnevnik-lektire/
  • el tomo
    el tomo
    22. listopad 2012 11:11
    moze meni lektira: srebrna svirala
  • bruno.madrid
    bruno.madrid
    22. listopad 2012 14:21
    petar pan molim
  • Fedzad Alijagic
    Fedzad Alijagic
    23. listopad 2012 06:41
    trebaju mi analiza tri price ako nije problem iz knjige gromovo dzule...
    1.vlas u kuli
    2.vrsnjaci
    3.sarenka
  • Twinkie
    Twinkie
    24. listopad 2012 06:47
    2. Primjeri pjesama po tematskim ciklusima

    a) pejzažne: Pozdrav u šumi, Rano sunce u šumi, Večer, Pjesma o dunji i ptici, Noć bez jablana

    b) intimna: Lutanje, Pjesma o čovjeku i suncu, Stope u snijegu, Kišoviti dani, Pustoš

    c) ljubav: Rastanak u jesen, Ogledala sreće, Kad prolaziš iznenada, Ti i moje srce, Susret

    d) djetinjstvo: Gdje su mladi dani, Mladić u trsju tužan, Moje igračke, Računska zadaća, Nosim sve tvorbe, a magarac nisam

    3. Po jedna interpretirana pjesma iz svakoga ciklusa

    a) pejzažna

    Pozdrav u šumi

    Tema : Opis šume

    Osjećaji : divljenje, sreća, zanesenost

    Pjesničke slike :

    a) vizualne : zelena šuma, korijenje crno

    b) akustične : šuštanje lišća

    c) taktilne : pod rosom savija, tvoje hladne izvore

    d) olfaktivne : ovo jutro mirisno

    Motivi : zelena šuma, crna zemlja, stabla

    Stih : slobodni

    Strofa : šesterostih (1. i 3. strofa), jednostih (2. strofa)

    Ritam se ostvaruje : slobodnim stihom, opkračenjem, brojem stihova u strofama, izražajnim sredstvima, asonancom

    b) intimna

    Stope u snijegu

    Tema : Opis zimske večeri

    Osjećaji : zanos, tuga, sjeta

    Pjesničke slike :

    a) vizualne : svjetiljke su žuto gorjele, sitne zvjezdice

    c) taktilne : suh snijeg

    Motivi : gradske ulice, sitne zvjezdice, stope

    Stih : slobodni

    Strofa : peterostih (1.strofa), četverostih (2.strofa), trostih (3.strofa), dvostih (4.strofa), jednostih (5.strofa)

    Ritam se ostvaruje : slobodnim stihom, nepravilnom rimom, brojem stihova u strofama, asonancom, inverzijom

    c) ljubav

    Ogledala sreće

    Tema : Ljubav mladića i djevojke

    Osjećaji : ljubav, zanos, nježnost

    Pjesničke slike :

    a) vizualne : kad prolaze cestom, veselo gleda

    c) taktilne : ruka je djevojke topla, drže se za ruke nježno

    Motivi : mladić i djevojka, cesta, radost

    Stih : slobodni

    Strofa : četverostih (1. i 2.strofa), dvostih (3.strofa)

    Ritam se ostvaruje : slobodnim stihom, izborom riječi, rasporedom stihova u strofama, izražajnim sredstvima, asonancom

    d) djetinjstvo

    Gdje su mladi dani

    Tema : Sjećanje na djetinjstvo

    Osjećaji : sjeta, tuga žaljenje

    Pjesničke slike :

    a) vizualne : noći zvijezda, žutu zvijezdu

    c) taktilne : krupnu zvijezdu

    Motivi : dani djetinjstva, zvijezde, slatki časovi

    Stih : slobodni

    Strofa : dvostih (1.strofa), četverostih (2.,3. i 4.strofa)

    Ritam se ostvaruje : slobodnim stihom, rasporedom stihova, brojem stihova u strofama, inverzijom

    4. Stil Dragutina Tadijanovića

    Dragutin Tadijanovićev stil je veoma slikovit. Voli koristiti slobodni stih, koji ujedno pridonosi ritmu pjesama. Ritam se još ostvaruje raznim izražajnim sredstvima (kao što su epiteti, inverzije, metafore, asonance i personifikacije), različitim brojem stihova u strofama i samim brojem strofa. Izbor riječi je jednostavan i u svakoj pjesmi sličan. Upravo jednostavnost krasi Tadijanovićeve pjesme!

    http://www.inet.hr/~bosardel/ssvirale.htm
  • Twinkie
    Twinkie
    24. listopad 2012 07:07
    Petar Pan

    Glavni lik jedne od najpopularnijih knjiga za djecu, Petar Pan, dječak je koji nikad ne želi odrasti i vrijeme provodi u igri, zabavi i magičnim avanturama. Rekli bismo, san svakog djeteta
    Doista, zar nikad niste poželjeli poput Petra Pana pronaći neku zemlju u kojoj ne postoje odrasli, njihova ograničenja, brige i u kojoj je odgovornost potpuno strana riječ? Po cijele dane radite ono što želite, divljate kako vam padne na pamet bez ijedne opomene i bez osjećaja krivnje...

    Tako je živio Petar Pan... Taj vječni dječak nastao je u mašti škotskog autora Jamesa M. Barrieja davnih godina, još na samom početku 20. stoljeća. Iako postoji više verzija o Jamesovoj inspiraciji, jedna od njih je zanimljiva, ali i tragična.
    J. M. Barrie

    Oko 1898, kad je imao već skoro 40 godina, James je u Londonu u Kensington Gardensu, u čijoj je blizini živio, postao blizak s obitelji Llewelyn-Davies koja je imala pet sinova, Georgea, Jacka, Petera, Michaela i Nicholasa. Međutim, djeca su uskoro izgubila roditelje, a on je postao njihov skrbnik. Uskoro je i Barrie pretrpio težak udarac izgubivši dvojicu od sinova s kojima je bio najbliži.

    George je bio ubijen u Prvom svjetskom ratu, a Michael, s kojim se svakodnevno dopisivao, utopio se mjesec dana prije 21. rođendana na opasnom području u Oxfordu. Peter je nakon Barriejeve smrti, objavivši Mrtvačnicu s detaljima iz obiteljskog života, počinio samoubojstvo skočivši pod vlak.

    Lik je nastao po uzoru na Michaela, ali s Peterovim imenom u kombinaciji s grčkim bogom šuma – Pana. Osim toga, Petar Pan navodno ima karakteristike i Barriejevog starijeg brata Davida koji je poginuo u nesreći na klizaljkama sa samo 13 godina. Njihova se majka nikad nije oporavila od tog udarca, a činjenica da je uvjeravala samu sebe kako će David zauvijek ostati dječak jer je umro mlad inspirirala je Jamesa za okosnicu priče.

    Peter Pan in Kensington Gardens samo je segment knjige The Little White Bird objavljene 1902. godine i originalna je priča, temelj svim ostalim preradama. Prvenstveno je bila napisana za pozornicu te je izvedena dvije godine kasnije pod nazivom Peter Pan, The Boy Who Would Not Grow Up (Petar Pan, dječak koji nije htio odrasti).
    Svaki put kad neko dijete kaže da vile ne postoje, jedna vila umre!
    U njoj se obrađuje porijeklo Petra Pana, od vremena kad je imao samo sedam dana. Prije nego je postao dječak bio je ptica, ali primijetivši da se s njim nešto dešava odlazi na otok Serpentine gdje se rađaju sve ptice koje postaju djeca. Zemlja Neverland postaje dio priče, kao i drugi likovi, tek u cjelovitom izdanju iz 1911. pod nazivom Peter i Wendy.

    U obje verzije Petar Pan je dječak koji ne želi odrasti i stvara svoj svijet Indijanaca, gusara i vila. Popularizirana verzija priče počinje dolaskom Petra Pana, koji je pobjegao od kuće kako ne bi morao odrasti, u stan obitelji Darling u Bloomsbury. Kao i njegova pratiteljica, vila Zvončica, Petar može letjeti pa tom umijeću podučava troje djece u obitelji u koju dolaze.
    Družina sa Zvončicom na okupu
    Wendy Darling sa svojom braćom kreće s Petrom Panom u veliku pustolovinu u zemlju Neverland gdje on živi zajedno s izgubljenim dječacima. Wendy im svima postaje majka, ali ubrzo upada u klopku gusara kapetana Kuke. Ovaj dio priče ima sretan kraj, ali Wendy na kraju ipak shvati da je njeno mjesto kod kuće, kamo se vraća i ostari. Petar Pan s druge strane zauvijek ostaje dječak.

    Barrie je sa svojom pričom o dječaku koji ne želi odrasti u prvoj polovici stoljeća bio idealna meta za frojdovsku psihoanalizu pa su samu priču često smatrali školskim primjerom Edipova kompleksa. Sam je autor prestao rasti kad je dosegao visinu od metar i pol, navodno je patio od nepodnošljivih migrena i rijetko se smijao.
    Dustin Hoffman kao Kuka i Robin Williams kao odrasli Petar Pan
    Wendy je djelomično dobila ime po njemu. Naime, četverogodišnja kćerka Barriejevog dobrog prijatelja, pjesnika W. Henleyja nije mogla izgovoriti riječ Friend, kako ga je ovaj zvao, pa mu se obraćala sa Fwendy ili Wendy. Premda je žensko ime Wendy već postojalo u Britaniji i Americi, tek je nakon objavljivanja priče postalo popularno.

    Osim frojdovske analize priča je u novije vrijeme osuđivana zbog rasizma i seksizma. To se prvenstveno odnosi na prikaz američkih Indijanaca kao ratobornih primitivaca koji govore nekakvim guturalnim glasovima. Barrie također stereotipno prikazuje ženske likove koji trčkaraju oko Petra dok on na njih ne obraća pažnju.

    Od nijemog filma o Petru Panu Jeromea Kerna iz 1924. godine do danas nastalo je preko dvadeset verzija, kako igranih tako i animiranih. Za to je ipak najzaslužnija činjenica da se radi o jednoj od najljepših dječjih priča, a i mnogi se odrasli s tim slažu, iako bi im Freud imao štošta za reći!
    Wikipedia: Peter Pan

    Čovjek koji je uvjeren da je Petar Pan: [url=http://www.pixyland.org]www.pixyland.org[/url]
    Izvor: Tportal AS
  • Twinkie
    Twinkie
    24. listopad 2012 07:08
    fedzad koji je pisac od onih triju lektira
  • Fedzad Alijagic
    Fedzad Alijagic
    24. listopad 2012 07:23
    skender kulenovic... to su price iz knjige gromovo dzule... ako mozes to dan da mi uradis unaprjed hvala...
  • Twinkie
    Twinkie
    24. listopad 2012 07:46
    Naziv djela: Gromovo Đule
    Ime pisca: Skender Kulenović
    Mjesto radnje: Bosanski Petrovac
    Vrijeme radnje: Izmedju 1910-1878.god
    Tok dogadjaja:
    -Sjecanje na rodnu kasabicu.
    -Priblizavanje ljetne oluje.
    -Majcina zabrinutost.
    -Ljetna oluja.
    -Pucanje gromova i sjevanje munja.
    -Postepeni odlazak oluje.
    -Izlazak sunca i vedrog neba.
    -Neuspjeli pokusaj trazenja gromovog đula.

    Glavni likovi: djecak i majka
    Osobine likova: DJECAKazaljiv("Grane se povijaju od zemlje,zao mi ih,frage nase vocke jadnice nemaju se kud sakrit.")
    radoznao("Hoce li majko jos jednom onako?")
    MAJKA:uplasena("Mati u ludoj jurnjavi pozatvara sve prozore stisnu me u krilo)"
    bespomocna("Mati stisla me zmiri,uzurbano šapće nekakve potpuno nerazumljive rijeci")
    sujevjerna("Vrti se oko ovog mjesta gdje je udario grom,pusta me iz naramka,rascesljava travu...")

    Tema: Sjecanje na djetinjstvo.
    Ideja: U teškim trenutcima uvijek treba misliti da ce sve dobro zavrsiti i ne predati se ma kako bilo.

    Epiteti: rodna(kasabica),luda(jurnjava),svete(rijeci),ljetna(oluja),
    gromovo(đule)

    Poredjenje: "Gromovi kao krakati svijetli divovi"
    "Voćke kao od zlata i dragog kamenja"
    "Kasabica kao igraliste gromova."
    "Kolut kao tepsija"
    Onomatopeja: zaorlja,prsnu,line
    Personifikacija: "Gromovi skacu po tim planincinama"

    sry sam sam ovo nasla nemog pronaci te tri lektire :/
  • Fedzad Alijagic
    Fedzad Alijagic
    24. listopad 2012 08:07
    dobro nema veze ipak hvala
  • Fedzad Alijagic
    Fedzad Alijagic
    24. listopad 2012 18:23
    izvini na smetnji al bil ti mogla uradit barem jednu od tih prica do sutra il prekosutra bio bi ti puno zahvalan...
  • Twinkie
    Twinkie
    25. listopad 2012 09:00
    uff ne vjerujem moji mi ne daju na laptop jer imam kulju iz lat dx pa se svercam ovak malo ^^
  • el tomo
    el tomo
    25. listopad 2012 13:21
    kulju iz lat???!!! kaj je lat, latinski?
  • ja sam kralj 1
    ja sam kralj 1
    25. listopad 2012 14:03
    emil i detektivi
  • Fedzad Alijagic
    Fedzad Alijagic
    25. listopad 2012 17:12
    dobro... a u ponedeljak je lektira ako mognes do nedelje ako te tvoji puste molim te uradi bar jednu pricu...
  • Nikak
    Nikak
    25. listopad 2012 23:51
    molim Vas koja je tema priče Čudnovate zgode šegrta Hlapića, redoslijed događaja s naslovima.... hvala
  • Twinkie
    Twinkie
    26. listopad 2012 07:34
    da genije...lat je latinski skraceno...sretan?
    fedzad budem ak dns ispravim latinski

    ja sam kralj1 znas spamat s vicevima a ne znas nac lektire...cccc dx

    Emil & detektivi

    Mjesto radnje:
    Grad Berlin

    Vrijeme događaja:
    Ljeto

    Osnovna misao:
    Krađom i lažima ništa se ne može postići, a djeca bi ponekad mogla biti bolji detektivi od odraslih.

    Kratki sadržaj:
    Gospođa Tišbojn poslala je svog sina k baki u Berlin. Majka mu je dala 140 maraka da ih preda baki. U vlaku je Emil zaspao i čovjek u krutom šeširu Grundijas uzeo mu je novac. Kada je vlak stao Emil je izašao iz vlaka i tada primijetio da nema novca. Susreo je Gustava i ispričao mu što mu se dogodilo. Gustav je pozvao dječake. Grundijas je uzeo taxi spremajući se pobjeći. Dječaci su jurili za njim. On je otišao u hotel, a dječaci su se sakrili. Gustav je ušao za njim kako bi ga mogao špijunirati. Malo kasnije Grundijas je otišao u banku a tamo su ga dočekali dječaci sa službenicima banke i stražarom. Tu su ga i ulovili. Majka i Emil su se zajedno vratili kući sretni i zadovoljni.

    Analiza glavnih likova:
    Emil – Pošten, poslušan, zabrinut, dobrodušan, osijetljiv.
    Sviđa mi se zato što je hrabar.
    Profesor - Dobar prijatelj, pametan.
    Sviđa mi se što ima jako dobre osobine.
    Gustav – Pametan, ne odaje tajne.
    Sviđa mi se zato što je dosjetljiv.

    Sporedni likovi:
    Emilovi prijatelji, Poni Hiten, majka, baka, tetka Marta.

    http://www.lektire.eu/lektira/emil-i-detektivi-erich-kaestner
    ____
    Čudnovate zgode šegrta Hlapića(tu si bar mogo procitat )
    Naslov djela: Čudnovate zgode šegrta Hlapića
    Kratak sadržaj
    Hlapić je bio dječak koji je radio kao šegrt kod majstora Mrkonje i njegove žene. Majstor se prema njemu nije lijepo odnosio, pa je Hlapić odlučio otići.
    Na svom putu 6 dana i 7 noći, upoznao je mnogo zanimljivih ljudi i životinja, a i zaljubio se u Gitu koja je tražila svoje roditelje.
    Usput, upoznao je starog štakora koji je sa svojim prijateljem krao po selu, a Hlapiću već prvu noć ukrao čizmice.
    Na kraju putovanja, Hlapić je odveo Gitu svojoj kući majstoru i majstorici, za koje se na kraju saznalo da su Gitini pravi roditelji.
    Mjesto radnje: selo i njena bliža okolica, veliki grad
    Vrijeme radnje: prije mnogo godina
    Likovi: Hlapić, Gita, majstor Mrkonja, majstorica, Bundaš, Marko, crni čovjek, Grga, i dr.
    Autor: Ivana Brlić Mažuranić
    Bilješka o piscu
    Ivana Brlić Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu, jer joj je tamo otac Vladimir Mažuranić, sin hrvatskog bana Ivana Mažuranića, bio na dužnosti državnog odvjetnika.
    Ivanina majka, Henrietta rođ. Bernath, bila je iz bogate varaždinske obitelji. Osobitom snagom na Ivanu je djelovao i njezin djed Ivan Mažuranić.
    Počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike već jako rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom 20. stoljeća. Umrla je u zagrebu, 21. rujna 1938.
    http://www.lektire.hr/cudnovate-zgode-segrta-hlapica/

    sta niko nema lektiru zlatna dolina il tak nes...to je men bila najj knjiga i smogovci...nostalgija
  • Fedzad Alijagic
    Fedzad Alijagic
    26. listopad 2012 16:55
    ok hvala ti a potrudi se molim te da to ispravis...
  • Twinkie
    Twinkie
    27. listopad 2012 08:46
    fedzi mozd ti dns poslijepodne il navecer uspijem barem jednu pronac nisam skroz ispravila pito me pri kraju sata tak da nastavljam odg u pon drz'te fige ^^

ako želiš poslati poruku u tu temu, učlani se ili prijavi

Unesi link na sliku
Primjer: http://www.rizzr.com/wp-content/uploads/2008/11/windows-seven-wallpaper-18.jpg