Forum
u19050
u19050
ovde mozez pisat strasne price
21. travanj 2012
Majini roditelji su išli na poslovnu večeru ostavivši Maju samu doma...
Išla je spavati sa svojim psom Lunom!
Sanjala je malu lutku koja je išla:"TIK TOK,TIK TOK,PAS ĆE TI UMRIJETI!"
Digla se je Maja,i spustila ruku,kada ju poliže.
Išla je ona spavati, i opet sanja lutku koja ide:TIK TOK,TIK TOK,PAS ĆE TI UMRIJETI!"
Opet se Maja digla,i opet ju poliže.
Ona opet zaspi,i opet sanja tu lutku koja ide:"TIK TOK,TIK TOK,PAS TI JE UMRO!"
Digne se Maja i vidi Lunu zavezanu za strop,odrezane glave,a na ogledalu piše:"I LJUDI MOGU LIZATI!"
PS.nitko ti ne piše,a već držiš ovdje skoro tjedan dana!JADAN SI!
26. travanj 2012
u19050
u19050
bial jedna djevojcica.otisla je s mamom i tatom na kampiranje.oni su morali ic u jezin rodin grad.djevojcica je ostala sama.u snu joj je neki duh rekao"umrjet ces za 7 dana".doslo je 7 dana djevojcica je nađena mrtva u krevetu
26. travanj 2012
Wow,staro kao moja prabaka!
26. travanj 2012
ovu sigurno znate grrrrrrrr....... bila jedna žena po imenu mary koja je rodila sina oduzeli su joj ga jer su smatrali da je vještica ona se ubila. nakon 100 godina ljudi su vjerovali o legendi o ženi iz ogledala ali neki nisu vjerovali pa su isprobali 1.uđeš u mračnu prostoriju upališ sviječe otvoriš prozor.2.točno točno u ponoč tri puta zoveš blody mary .3.on se pojavi ogrebe toi oči ubije i povuče u ogledalo....
30. travanj 2012
30. travanj 2012
05. svibanj 2012
Ukleti automobil o kome je ovde rijec je ford iz 1967. godine,koji je krstario americkim cestama sedamdestih godina.Ova prica je bila inspiracija mnogim filmovima i romanima,a ja znam samo za film "Auto".Sve pocinje na cesti broj 666, koja je bila 6 dio ceste 66,pa je dobila taj nepopularni naziv.
Iako je ova cesta vezana za nekoliko cudnih nesreca,ukleti Ford se pominje 1971. godine u lokalnim novinama Kortez Bjugla i to o nepoznatom napadacu koji je svojim fordom izazvao nesrecu na cesti a zatim nestao.U nesreci je poginulo cak 5-toro ljudi,a po prici ocevidaca i prezivjelih govori o tome da se je pojavio misteriozni automobil bez tablica,a onda je taj automobil skrenuo u suprotnoj traci i tako izazvao da kamion koji je isao prema njemu skrene i udari u punoj brzini tri automobila sa suprotne trake.Policija je uskoro obavjestena,ali niko nije mogao da nadje misteriozni auto.
Slijedeci slucaj se desava nekoliko mjesecei kasnije kada su svi zaboravili za slucaj.Na benziskoj stanici i kamionskom odmoristu (motelu) u blizini Grastin Roka, u Arizoni dešava se naizgled nesto veoma cudno.Naime djevojka ulazi u odmoristu sva uplakana tvrdeci da je vidjela duha.Vlasnik motela Dzejms Kalika je smiruje i ona mu prica uzasnu pricu...Na nekoliko kilometara od odmorista stopirala je crni Ford,ali su stakla bila zamagljena tako da nije vidjela vozaca.Bas kada je pomislila da ce auto otici,ali su se vrata otvorila i djevojka je usla.Izmedju devojke i vozaca je postojalo staklo crno i neprovidivo.Djevojka je zamolila vozača da je odveze na mjesto gdje se sad nalazi.Voznja je protekla u tisini i kad su stigli blizu odmorista rekla je da tu stane i kola su stala. djevojka je pokusala da izadje ali nije mogla vrata su bila zakljucana pokušala je ponovno ali bez uspjeha.Izmedju nje i vozaca se je konacno otvorilo staklo,a tamo je sjedio sijedi covjek kratko podsisane kose.Djevojka ga je zamolila da otvori vrata,ali bez uspjeha.Najzad,sada je djevojka bila vec uznemirena,da ne pominjem koliko je sada osjecala jezu.Pruzila je ruku prema vozacevom ramenu i vozac je okrenuo glavu.Tada je djevojka ugledala pravi horor mladiceve oci su izgledale veoma cudno,umjesto beonjace i zjenica,mladiceve oci su bile potpuno crne,kao dva klikera, a koza mu je u licu bila bijela skoro kao brasno.
Djevojka je pocela da vristi,a vrata su se otvorila i djevojka je izletjela iz kola i otrcala u odmaraliste...Jedan od posjetilaca te veceri je bio lokalni serif koji je u glavi sakupio 2 i 2 i shvatio da je toj onaj isti auto koji je prije nekoliko mjeseci izazvao nesrecu.Serif je usao u svoj auto i krenuo u pravcu koji je djevojka opisala.Slijedeceg jutra je serif pronadjen mrtav,a njegov auto smrskan.Posljedica je bila zakucavanje u drvo.ehhh
Slijedece nedjelje se desavaju cudni slucajevi u kome je bio zapazen crni ford.Kao sto su prometne nesrece,pregazeni pjesaci,cak se je jednom zaletio u stand sa hrenovkama usmrtivsi prodavca.Slucaj je došao cak do FBI.Teror misterioznog automobila ili Paklena kolica kako su ga lokalni mjestani prozvali traje 6 mjeseci.
Jedan od najpoznatijih slucaja je bio kada je auto punom brzinom uletio kroz prozor jednog restorana ruseci sve pred sobom sve do kuhinje.Uskoro je u zgradi izbio pozar i cijela je zgrada izgorjela do temelja,a auto se izvukao i nastavio put kao da nije nista bilo...
I onda jedne noci agenti koji su radili na slučaju "Paklena kolica" saznaju sudeci po tablicama da je auto van uporabe i da je prije toga pripadao mafijaskoj obitelji Vedrone,koji je u njemu izvrsavao neke od najuzasnijih egzekucija svojih suparnika.Godinama je sluzio samo za to,a onda ga je jednostavno ostavio na groblju automobila da trune.Ali kako su agenti saznali auto je jedne noci jednostavno nestao da bi zapoceo svoj krvavi pohod.Posto su ovo otkrili agenti odlaze do groblja i tamo ga zaticu kako se vraca sa svog paklenog puta.U izvjestaju je pisalo da je auto jednostavno prestao da radi.Kada su agenti prisli kolima unutra nije bilo nikoga,ni vozaca ni bilo koga drugog,ali odjednom je auto proradio i poceo da juri agente. poslije nekoliko minuta jurnjave,jedan od agenata uspjeva da aktivira magnetnu kuku i podigao je auto i bacio je u masinu za mrvljenje,koja ga je smrvila.
Strucnjaci koji se bave ovim poslom tvrde da je auto postao uklet zato sto su se u njemu godinama desavale uzasne stvari.I da je onaj vozac kojeg je djevojka vidjela vjerojatno samo nesmirena dusa jedne od zrtava mafijaske obitelji Vedrone...
05. svibanj 2012
dobre price
05. svibanj 2012
ana gledala tv i odjednom joj pozvoni neko na vratima otvari i vidi nekog crnog krvavog covjeka na konju usere se i ulazi u kucu u potrazi za nozem kada je dosla u kuhinju je vidjela kroz prozor tog istog lika . sutra dan je isla na trenig sumom pa je opet vidjela nekog tipa a taj tip je bio njen decko koji se polio kecapom
05. svibanj 2012
05. svibanj 2012
Pupixxl vauuu,predobra priča!!!!!
Dijete

U jednom malom gradu je živio mladi bračni par, Marko i Ivona sa svojim petogodišnjim sinom Nikolom. Oni su često odlazili vikendom u svoju vikendicu na jezeru. Jednom Ivona nije mogla ići, pa su otišli sami Marko i njegov sin. Marko je malo previše popio i nije ni primijetio da se njegov sin utapa u jezeru. Kada je primijetio da nema njegovog sina, brzo je došao k sebi i odmah ga počeo tražiti. Kada je pogledao u jezero, vidio je beživotno tijelo njegova sina kako pluta po jezeru. Pokušao ga spasiti, ali više nije ništa mogao.

Kada je to doznala njegova žena, ona ga je zauvijek krivila za to. On je rekao da on nije ništa mogao učiniti i da ne može njega kriviti za tu nesreću. Njih dvoje više nisu mogli ostati u svom gradu, zbog toga što je tu bilo previše uspomena na sina, pa su se odlučili preseliti u drugi grad, Ličku Rječinu. Prodali su svoju staru kuću i vikendicu i kupili su jednu kuću u Ličkoj Rječini.

Nedugo nakon useljenja, često ih je noćima budio dječji plač. Ali nikako nisu uspjeli saznati odakle dopire taj plač. Kada bi krenuli da čuju odakle dolazi plač, on je brzo prestao. Oni su nastavili spavati. Mislili su da netko od susjeda ima dijete, i da ih njegov plač budi.

Nakon nekoliko dana kada im je to postalo već čudno, pitali su sve susjede da li imaju dijete ili da li čuju plač, ali nitko od susjeda nije imao dijete, a nisu ni čuli plač.

Jedne noći probudila se samo Ivona i ona se digla iz kreveta da vidi odakle taj plač dolazi, ali ovaj put nije prestajao brzo. Zvuk plača je vodio Ivonu do jedne male sobice na tavanu. Kada je otvorila vrata od sobe, u sobi je vidjela samo sjenu jednog djeteta. Ivona je upitala dijete zašto plače, a dijete je počelo glasnije plakati, a nakon toga počelo nešto nerazumno govoriti. To je postajalo sve glasnije i glasnije i već se moglo razumjeti da je dijete reklo:

''Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv!''

Kada je Ivona to čula, a već je sama krivila Marka za sinovu smrt, potpuno je izgubila kontrolu nad sobom i otišla je u kuhinju. Uzela je nož i otišla kod muža u sobu i počela ga je bosti nožem i vikala: ''Ovo je za Nikolu!!!''

Kada je Ivona vidjela što je učinila, znala je ne smije zvati policiju, jer bi ju sigurno osudili za ubojstvo. Odvukla je njegovo tijelo u podrum, izbacila svu hranu iz zamrzivača i stavila je njegovo tijelo unutra. Počistila je svu krv u kući. Sljedeći dan je rekla susjedima da je Marko otišao poslovno iz grada.

Sljedeću noć je ponovno čula dječji plač i ponovno otišla gore. Tamo je opet vidjela sjenu djeteta i ponovno je čula:

'' Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! Tata je kriv! ''

Sada joj nije bilo jasno što sada dijete hoće. Ona je rekla: ''Osvetila sam se za tvoju smrt, što sada hoćeš da učinim?''. Dijete je odgovorilo: ''Učini mu ono što je on učinio meni.''

Ivoni nije bilo jasno što treba učiniti. Sljedeći dan dok je razgovarala sa susjedom saznala je da su bivši stanari imali dijete koje je nestalo i nikad nije pronađeno. Ako ju zanima više o tome, trebala bi pitati bivše stanare. Rekla joj gdje oni žive.

Ivona je odmah otišla kod njih i pitala ih što je bilo s djetetom, na što su oni odgovorili da ni oni ne znaju. Rekli su da ga je policija tražila godinu dana ali ga nije uspjela pronaći.

Ivona im nije vjerovala, pa se malo propitala kod susjeda. Oni su rekli da je otac često tukao dijete i zatvarao ga u sobu na tavanu. Majka je uvijek bila protiv toga, ali je on i nju tukao, pa se ona nije smjela previše buniti. I rekli su još da se govori da je otac ubio dijete.

Ivona je sljedeću noć otišla gore u sobu i pitala dijete što treba učiniti. Dijete je samo govorilo: ''Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu. Ruže u dvorištu.''

Sljedeće jutro Ivona je otišla u dvorište do ruža i tamo je sve izgledalo normalno, a onda je počela kopati kod ruža i našla je kosti. Odmah je posumnjala da su to kosti djeteta. Odnijela je kosti odmah policiji. Policija je otkrila da su to kosti nestalog djeteta. Policija je odmah uhitila majku i oca djeteta.

Ivona je otišla na tavan u sobu i dijete joj je samo reklo: ''Sada sam slobodan. Hvala.''

Nakon što je to rekao nastala je jaka bijela svjetlost u sobi i kada je nestala, soba je izgledala potpuno normalno.

Nakon što joj je umrlo dijete i nakon što je ubila svoga muža bez pravog razloga bila je u prevelikoj depresiji i uzela je onaj nož s kojim je ubila muža i počinila samoubojstvo.

Sljedećeg jutra stražari su pronašli u ćeliji oca djeteta očevo beživotno tijelo s veoma bolnim izrazom lica. Mrtvozornik je otkrio da je umro od nedostatka kisika, baš kao da je sahranjen u zemlju živ. Majka je puštena iz zatvora zbog nedostatka dokaza protiv nje.
Policija je pronašla tijela Marka i Ivone u kući. Kuća je poslije prodana nekom mladom bračnom paru
06. svibanj 2012
Lutka

Djevojčica po imenu Kristina, jako je voljela lutke i imala je kolekciju lutaka. Jednoga dana u njezinom gradu se otvorila prodavaonica lutaka. Osobito joj se svidjela jedna lutka koja je dizala ruku i imala ispružena dva prsta. Roditelji su udovoljili njenoj želji, ali pri kupnji, prodavačica im je rekla da ne smiju Kristinu ostaviti samu s lutkom! Roditelji to nisu shvaćali ozbiljno. Nakon nekoliko dana, roditelji su morali na poslovnu večeru. Kada su se vratili, čekao ih je zapanjujući prizor - mrtva djevojčica, njihova Kristina. Pokraj nje je bila polegnuta krvava lutka, koja je sada pokazivala tri ispružena prsta - treća žrtva!!!!!!!!!!!!!!!!!
06. svibanj 2012
MISTERIJ BROJA 11

Ovo bi mogla biti slucajnost, ali postaje zanimljivije:
1) New York je bila jedanaesta savezna drzava SAD-a.
2) Prvi avion koji je udario u zgrade Bliznakinje je bio let broj 11.
3) Let broj 11 je imao 92 putnika: 9 + 2 = 11.
4) Let 77 koji je takodje udario u Bliznakinje je imao 65 putnika:6+5= 11.
5) Tragedija se dogodila 11. septembra, ili kako Amerikanci pisu to izgleda ovako:9/11; 9 + 1 +1 = 11.

6) Datum tragedije (9/11) se poklapa sa Americkim brojem za hitne sluzbe (911). Opet 9 + 1 + 1 = 11.

Slucajnost? Nastavite da citate dalje, pa cete mozda promeniti misljenje.

1) Ukupni broj poginulih putnika otetih aviona je 254; 2 + 5 + 4 = 11.
2) 11. septembar je 254. dan u godini. Opet 2 + 5 + 4 = 11.
3) Bombaski napad u Madridu se dogodio 11.3.2004; 1 + 1 + 3 + 2 + 4 = 11.
4) Tragedija u Madridu se dogodila tacno 911 dana nakon napada na zgrade Bliznakinje. 9 + 1 + 1 = 11

Tu postaje jako cudno.
Najpoznatiji simbol SAD-a, nakon zvijezdica i crta sa zastave, je Americki Orao.
Stih koji sljedi je preuzet iz “”Kur’anu”", Svete knjige Islama.
‘Zapisano je da ce sin Arabije probuditi strahovitog Orla.
Ljutnju Orla osetice svi u zemljama Alaha, i makar ce neki drhtati u ocaju, drugi ce u nadi govoriti:
ljutnja Orla je ocistila zemlje Alaha i tamo je zavladao mir.’

To je stih 9.11 u “Kur’anu”.

Jos uvjek ne vjerujete?

Probajte ovo:

Otvorite MicrosoftWord i uradite sledece:
1) Ukucajte Q33 NY . To je sluzbeni naziv leta prvog aviona koji je udario u zgrade Bliznakinje.
2)Zacrnite ih i povecajte font na 48.
3) Promjenite font slova na WINDINGS :

PROVERITE!

Da li ste sada uvjereni?
06. svibanj 2012
isuse mili
06. svibanj 2012
FANTOMSKA KUĆA
Geoff i Pauline Simpson i Lan i Cynthia Gisby putovali su automobilom kroz Francusku na praznike u Španjolsku. Naveèer su odluèili pronaći hotel u kojem bi mogli prespavati i veèerati. Došli su do hotela Ibis, ali sve su sobe bile zauzete, pa su tako krenuli dalje. Nakon kratke vožnje došli su do dugaćke dvokatnice okrenute pročeljem prema autoputu. Putnici su se parkirali, a Len Gisby je prvi ušao u hotel. Našao se u dugačkoj prostoriji u kojoj je bio smješten bar. Onda se pojavio patron i rekao im da ima slobodnih soba.
Hotel se parovima učinio dražeso, gotovo smiješno, starinski. prozori nisu imali stakla, plahte su bile od teškog platna, a umjesto jastuka podmetaći. Sve je bilo uredni i čisto. Nakon veèere - biftek, pommes frites i pivo - pošli su na spavanje.
Ujutro su doručkovali, a u hotel su ušli žena s psom i dva policajca. Žena je imala dugu haljinu, a policajci su nosili gamaše, plašteve i visoke šešire. Uniforme su bile različite od onih koje su viðali putem kroz Francusku.
Račun ih je šokirao, ali u pozitivnom smislu. Bio je nevjerojatno malen. Za večeru, pivo, noæenje i doruèak za èetiri osobe, platili su svega 19 franaka (manje od 2 funte). Nevjerujuæi takvoj sreći nastavili su prema Španjolskoj. Na povratku su se parovi opet tamo zaputili. Prošli su istom cestom, kraj hotela Ibis, isto onako kao i prije petnaest dana, ali ovog puta kao da je èitava zgrada nestala.
Tri puta su se provozali tom cestom, ali ni traga hotelu. Morali su se zadovoljiti hotelom blizu Lyona koji ih je stajao 247 franaka - realna cijena za 1979, ali trinaest puta veæa od one koju su platili u onom ljepšem hotelulu, a sada, čini se, tajanstvenim.

Tjedan dana kasnije, kad su filmovi iz aparata vratili s razvijanja, parovi su se još više zaèudili. I Geogg i Len su sigurni da su slikali žene na prozorima tog hotela, ali tih slika nije bilo. Nije bilo ni praznih kvadrata na filmu i brojevi su tekli bez prekida. Slika koji su slikali u tom hotelu nije bilo. Nestake su. Jesu li oni nekako otputovali u prošlost?
Cynthia kaže da su joj mnogo ljudi govorilo da rupe u vremenu postoje i da se to baš njima dogodilo.
1983. Gisbyjevi i Simpsoni vratili su se u Francuku kako bi organizirali temeljitu potragu za nestalim hotelom. O tome su obavjestili mjesno turističko društvo. Njihov predstavnik je pročešljao čitavo podruèje i obavjestio da je našao kuæu koja donekle odgovara njihovom opisu. Vlasnicu su M. i Mme Judges i ,premda to nije hotel, znali su primati putnike. Kasnije se taj predstavnik odvezao s jednim istraživaćem, a on je zapisao da su išli istim putem kao i parovi. Zaustavili smo se kod benzinske pumpe i on mi je pokazao zgradu s druge strane ceste, koja se nije poklapala s opisom parovima. A ako je ovo ta kuæa, gdje je onda odmorište i kameni zid koji bi morao nasuprot.
Na ta su nam pitanja dali odgovor vlasnici benzinske pumpe. Pumpa je tek nedavno podignuta, a cesta je znatno proširena prije dvije godine.

Ušli su unutra i poèeli prouèavati unutrašnjost kuće. Par je rekao da je kameno stubište s desne strane, a bio je u sredini izmeðu dvije prostorije. Na katu su bile dvije spavaće sobe s prozorima bez stakla, kupaonica s metalnim drškama za sapun, toèno kako je bilo 1979. Što se tiče smiješno malog raèuna, Mme Judges rekla je da vole pomagati i da ne vole biti sami, pa naplačuju samo neznatnu, simboliènu svotu.

Tada su bračni parovi povedeni u kuću, ali su oni nakon pričanja s vlasnicima i razgledavanja zakljuæili da to nije hotel u kojem su proveli noć, te se vratili u Englesku, a misterija je i dalje ostala neriješena.
Ako se dokaže da hotel u kojem su proveli noĆ ne postoji, to æe biti jedan od najzanimljivijih sluèaja u analizama psihièkih istraživanja.
Ako se, pak, hotel pronaĐe, bit æe to još jedan sluČaj "mislokacije", odnosno kad vidimo neko mjesto, a poslije ga ne možemo pronaći
06. svibanj 2012
ahhaahha?!
06. svibanj 2012
06. svibanj 2012
imas dobre price dje ih iskopas [gdje ih naces]
06. svibanj 2012
znam kaj si mislio!
http://hororiprice.blogger.ba/
06. svibanj 2012
Zanima vas kako je nastao petak 13? Evo kratke priče o danu koji se smatra nesretnim.

Prije osamdesetak godina rodio se mit o nesretnom danu u godini, a uvjerenja traju još i danas.Riječ je upravo o današnjem danu, petku 13. koji nosi epitet „nesretnijeg“ od svih ostalih. Logičko objašnjenje općeg straha koji se javlja na ovaj dan nije moguće pronaći jer za to ne postoji ni valjan razlog. Naime, prema statističkim podacima broj nesreća tijekom petka 13. nije ni veći ni manji nego ostalih dana u godini.

Ipak, rezultati istraživanja ponekad nisu dovoljni da bi ohrabrila ljude pa je poznato kako se neki od njih toga dana pridržavaju strogo određenih pravila. Tako izbjegavaju poslovne ili neke druge važne sastanke ili ih pokušavaju zakazati nekog drugog dana. Vjeruje se kako mijenjanje posteljine ili rezanje noktiju na petak 13. donosi lošu sreću, te je potrebno izbjegavati prijevozna sredstva, oštre predmete i sve što bi na bilo koji način moglo ugroziti život.Pretpostavlja se kako se panika oko navedenog dana stvorila 1927. godine kad se dogodio drugi najveći krah na berzama. Poslovni neuspjesi i bankroti potaknuli su očajne brokere na bacanje kroz prozore zgrade u Wall Streetu. Budući da ih je bilo mnogo, vjeruje se kako ostali ljudi koji su hodali pored zgrade nisu bili sigurni. Dan je zapamćen kao „crni petak“ i nakon toga je iznova Amerikancima ulijevao strah u kosti, a skepričnost se proširila i na ostatak svijeta, prvenstveno u Europu gdje je petak 13. ubrzo postao sinonim za nesreću.

Međutim, petak je dan u tjednu koji je i u katoličkom svijetu izazvao naviše negodovanja, budući da se taj dan u Bibliji spominje kao dan Isusove smrti. Vjeruje se kako je u petak Eva navela Adama da zagrize jabuku, te da je Kain ubio svog brata Abela upravo na petak 13. Osim toga, Juda je kao trinaesti učenik izdao Isusa. Stari Rimljani su vjerovali kako se vještice uglavnom formiraju u grupama od 12 članova, dok je 13. član sam Vrag.Strah od broja 13. vezuje se i uz norveški mit o dvanaestero bogova koji su priredili večeru na koju je došao i nepozvan trinaesti gost. On je naveo slijepog boga tame Hodera da ustrijeli pogodi boga veselja Baldera. Nakon što je ovaj umro, cijela je zemlja bila zavijena u crno. U astrologiji se broj 12 smatra brojem savršenstva; postoji 12 mjeseci u godini, 12 apostola, 12 znakova Zodijaka, a dodavanjem broja 1 narušava se prirodni sklad.

Strah od petka trinaestog kod ljudi se može pojaviti u različitom intenzitetu; od blage uznemirenosti pa sve do ozbiljnijih anksioznih poremećaja. U psihologiji taj se poremećaj naziva paraskevidekatriafobija od kojega samo u SAD – u pati oko 20 milijuna ljudi.Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu nema 13. kat. Neuspjeli put „Apolla 13“ na Mjesec pripisuje se upravo tom broju. U hotelima i bolnicama često ne postoji soba s tim brojem. Gospodarstvo svakog petka 13. izgubi i do tisuću dolara zbog toga što ljudi na taj dan odbijaju raditi stvari koje obično rade ostalim danima u tjednu. S druge strane, koristi od kontroverznog mita uvelike ima filmska industrija, pa je motiv petka 13. često dobar recept za uspješnu zaradu horror filmova.Kako ne postoji vjerodostojan razlog zbog kojeg bi trebao postojati strah od navedenog datuma koji bi trebao biti nesretan zbog neke više sile, psiholozi upozoravaju kako su oni koji ga se boje zapravo jedini „krivci“ za svoju nesreću. Naime, poznato je kako neki ljudi imaju svoje određene rituale koje ponavljaju kako bi postigli željeni cilj. Na taj način pozitivnim mislima kroje svoju pozitivnu budućnost.

Negativnim mislima i uvjerenjem kako je neki dan nesretan zapravo se podsvjesno potiču nezgode i loša sreća. Na taj način, ljudi koji vjeruju da će im se dogoditi loše stvari izazivaju svoju nesreću, bilo da je u pitanju petak 13. ili bilo koji drugi dan u godini.
06. svibanj 2012
06. svibanj 2012
UBOJICA

Bila je noć u Ličkoj Rječini. U blizini nije bilo ni žive duše. Obitelj Maričić se selila u jednu staru, napuštenu kuću gdje je živio starac Petrović dok mu nije izvađena kralježnica i glava spržena u mikrovalnoj pećnici. To je bilo najgore ubojstvo koje je čovječanstvo ikad vidjelo. Taj strašan zločin je počinio njegov sin Tihomir.
To ubojstvo je stvarno potreslo zajednicu. Stari Petrović je stvarno volio svog sina. Branio je svog sina kada je činio mala vandalska djela protiv drugih članova zajednice. Tihomir je imao stalno problema, a njegov otac mu je uvijek pomagao. To ubojstvo je bilo tako neočekivano. Njegov otac mu je bio jedini prijatelj.
Vratimo se sada obitelji Maričić koja se uselila u njihovu kuću. To je bila jedna obična obitelj. Ante i Ana su imali dvoje djece, petnaestogodišnju Mariju i desetogodišnjeg Marka. Djeca su upalila televizor kojeg je otac tek donio iz kombija. Nije bilo ništa pametno na programu pa su stavili na vijesti.
U vijestima su čuli sljedeće: „Večerašnja glavna vijest je da je Tihomir Petrović pobjegao iz psihijatrijske bolnice. Da vas podsjetimo, Tihomir Petrović je ubio svoga oca tako da je izvadio njegovu kralježnicu, odsjekao mu glavu i spržio je u mikrovalnoj pećnici. Policija strahuje da bi se mogao vratiti u svoj rodni grad, Ličku Rječinu. To je posebno upozorenje svim ljudima s tog područja da budu na posebnom oprezu. Nemojte otvarati vrata strancima. Policija ulaže sve moguće napore da uhite najokrutnijega ubojicu. On može biti naoružan i opasan.”

„O čemu su to govorili?”, pitao je otac.
„Ma ništa posebno. Samo još jedan zatvorenik je pobjegao i policija želi da svi budu na oprezu.” Odgovorila je Marija, koja nije željela propustiti nijedan trenutak TV showa koji je slijedio na TV-u.
Ante je bio više zabrinut zbog vijesti i želio je biti na oprezu, ali nije želio plašiti djecu.
Ana!”, viknuo je Ante, „dođi u kuću.
„Šta? Još imamo jedan cijeli kamion stvari za unijeti unutra.”, prigovarala je Ana.
„Ne sada, dušo. Samo uđi unutra da mogu zaključati i pomozi mi provjeriti da su svi prozori i vrata zaključani.”, rekao je Ante.
„Šta se događa s tobom?”, upitala ga je Ana zbunjena njegovim ponašanjem.
„Ubojica je pobjegao iz zatvora. Policija misli da bi mogao doći ovdje u Ličku Rječinu.”, objasnio je Ante.
Tek kad su provjerili sve brave, čuli su jedan glas. „On dolazi kod vas”, upozorio ih je glas. „Vi........vi ćete umrijeti.”
„Tko si ti? Tko je u kući? Tko će doći kod nas?“, ispitivao je Ante dok je pretraživao sobe da nađe uljeza.

Obitelj se držala zajedno na kauču i gledali su prozore i vrata, bojali su se da su im životi u opasnosti. Ali nisu mogli zvati policiju i reći im da ih je duh upozorio da će ih netko ubiti.
Točno kad je sat označio ponoć, čuo se zvuk otvaranja glavnih ulaznih vrata. Obitelj se zagrlila zajedno kad je zvuk koraka postajao sve glasniji i glasniji, kako se približavao sobi u kojoj su sjedili njih četvero. Ante je uzeo bejzbolsku palicu. Čekao je pred vratima da uđe uljez u sobu.
Odjednom su se ugasila svjetla i Marija je vrisnula. Kada su se svjetla upalila, ubojica se pojavio pred njima. „Gdje je Marija, ona je nestala”, viknuo je Ante. Njezina majka je počelo odmah plakati.

„Tko si ti”, upitaše ga Ante.
Zašto, ja sam Tihomir.”, smijao se zlobno, vidjevši koliki je strah prouzročio kod obitelji Maričić.
„Gdje je naša kćer? Dati ćemo ti sve što želiš ako nam vratiš našu kćer.“, jecala je Ana.

„Vi hoćete vidjeti svoju kćer ponovno?“, smijao se Tihomir. „Pa, pogledajte.“ Tihomir je pokazao na strop i Ana je vrisnula. Tamo je bila zavezano Marijino beživotno tijelo sa 13 čvorova.
„Svi mi moramo jednom otići“, rekao je Tihomir i nestao.

„Pokušao sam vas upozoriti, ali vi niste slušali“, rekao je onaj stari glas. „Bježite dok još možete, on će se vratiti.“ Ante se uspaničio i nije ga bilo briga što drugi misle i počeo je vikati: „Marko, Ana idemo odavde!!“
Ponovno su se ugasila svjetla i čuo se krik njegove žene. „Ana“, viknuo je Ante. Kada su se svjetla upalila, Ane više nije bilo. Tihomir ju je odvukao u šumu gdje je bio stroj koji služi za rezanje grana i drva. Bez oklijevanja, Tihomir je stavio Anu u stroj i upalio ga. Dijelovi kostiju i krv frcali su okolo mjesta gdje je Ana bila živa izrezana. On je stajao tamo i gledao taj prizor kao da gleda neku izvedbu komedije.
„Sada je vrijeme da umru ostali u kući, kada neće otići iz moje kuće.“, govorio je Tihomir dok se vraćao u kuću. Ante je bio u kuhinji i tražio je Anu. Nije mogao zvati pomoć zbog toga što su se tek doselili u kuću, telefon još nije bio priključena, a najbliži susjedi kilometrima daleko. On je samo želio da se prekine ta noćna mora.
„Ti si sljedeći“, rekao je Tihomir kad je uhvatio Antu za vrat. Ante je uspio uzeti nož da pokuša obraniti sebe i sina. Potrčao je gore u sobu, a Tihomir za njim. U sobi ga je uspio uhvatiti i oteo mu nož. S tim nožem mu je razrezao grkljan i nastavio mu potpuno odrezati glavu. Podigao je njegovo tijelo na ramena i vrtio se po sobi da pošprica cijelu sobu krvlju. Odnio je njegovo tijelo do stepenica i bacio ga dolje.
„Tata“, vikao je sin. Sada je bio potpuno sam s ubojicom.

Tihomir se počeo glasno smijati i gledao u Marka i rekao: „Dobro došao u moju noćnu moru....“
„Ne više“, rekao je onaj glas.
„Tko je to rekao?“, pitao je Tihomir, po prvi puta uplašeno. „Ti zvučiš kao moj..........moj tata.“ „Vidio sam dosta. Ti više nećeš nikoga povrijediti, naručito ne ovoga dječaka. Možda sam uništio tebe, ali neću ovoga dječaka.“
„Dođi i bori se kao muško. Jednom sam te ubio, mogu ubiti i tvoju dušu.“ Tihomir je gledao uplašeno i odjednom osjetio da je poletio i zabio se u zid. Na zidu se zabio u jednu vješalicu koja ga probola kroz tijelo. Tako na zidu je samo rekao: „Tata, pomozi mi.“
06. svibanj 2012
LICKA RIJECICA

Kažu da će smrt posjetiti svakoga, od okrutnoga tiranina do najvelikodušnijega čovjeka na svijetu. A baš to je bio Ivica Marinović, velikodušan i ljubazan mladi seljak i svi za njega kažu da nije zaslužio ništa drugo, nego samo najbolje u životu.Živio je sa svojom ženom, u koju je bio zaljubljen već od djetinjstva, u jednom malom selu u brdima. Bili su poprilično siromašni, ali su bili veoma sretni i nisu se nikad žalili. Jedina stvar koju su željeli je ta da ostanu zajedno zauvijek.Jedne zime u selo je došla jedna teška bolest i njegova se žena razboljela. Svaki dan joj je bilo sve gore i gore. Nakon mjesec dana borbe s bolesti, jednog jutra se nije probudila.Seljani su pokopali njegovu ženu na mjesnom groblju. Ivica je znao da ne može ostati u selu jer je puno njihovih uspomena. Nedugo nakon smrti, u proljeće je Ivica spakirao stvari i otišao zauvijek iz sela.Išao je preko planina i dolina, prolazio kroz krajeve koje nikad nije vidio, prolazio je kroz šume, gdje je često čuo zastrašujuće zvukove koji su dolazili od iza mračnih drveća. Na putovanju je jeo samo ono što je našao na putu, poput raznih životinja, šumskih plodova i slično. Nakon 3 mjeseca lutanja Ivica se zaželio ljudskog društva. Jednoga dana je došao do jednog brda sa kojeg je vidio jednu prekrasni nizinu u kojoj je bio jedan grad u kojemu je vidio lijepe nove kuće. Ivica je krenuo u grad i na ulazu je stajala ploča s natpisom:

''Dobrodošli u Ličku Rječicu, svi su dobrodošli''. Ivica je ušao u grad i u gradu je vidio ono što svaki grad ima: crkva, trgovina, restoran i mali hotel. Ali se začudio kad je vidio u da u gradu nedostaje nešto veoma važno. Lička Rječica nije imala groblje.Došao je do jednog mještanina i pitao ga: ''Oprostite gospodine, možete li mi reći gdje je vaše groblje?''Na to pitanje čovjek se počeo smijati i rekao ''U našem gradu nema groblja.'' Ivica se začudio kako u gradu nema groblja na što mu je čovjek odgovorio da ovom gradu ne treba groblje zato što ovdje nitko ne umire, svi su ljudi zdravi i sretni.Čovjek mu je pokazao malu rječicu i rekao je da je puna mineralima koji su ljekoviti, zato što rijeka dolazi iz jedne špilje koja ja sveta. I rekao je da u ovom gradu nitko se ne razbolijeva i nitko ne umire!Čovjek je pogledao čovjeka i rekao mu je: ''Sigurno si gladan, dođi danas navečer u restoran na večeru, obećajem da će biti puno hrane za tebe.Ivica nikad nije čuo tako ludu priču i razmišljao je da ne prihvati ponudu, ali je bio preumoran od puta i pregladan da odbije. I na kraju ipak je prihvatio ponudu.Čovjek je dao Ivici da se okupa i dao mu je neku svoju odjeću da odjene, zato što je njegova bila pokidana od puta.Ivica je došao u restoran i bilo je baš kao što je rekao čovjek, stol pun razna hrane: voća, povrća, kruha i mesa. Ivica se dobro najeo i rekao je da nikad nije jeo bolje meso od ovoga i pitao je o koje je to životinje, a nitko mu nije htio reći.Ivici je odlučio da mu Lička Rječica postane novi dom. Našao je posao kod jednog farmera. Svaku večer nakon posla, Ivica je išao u restoran i tamo ga je svaki dan čekao pun stol hrane.Nakon nekog vremena Ivica je počeo vjerovati da tu nitko ne umire. Svi su izgledali sretni i zdravi. Ivica je čak pomislio da je tijekom putovanja umro i da je ovo sve raj.Ali jedne noći Ivica se probudio iz dubokog sna i čuo je neki čudan zvuk. Zvuk je dolazio iz mračne šume koja je okruživala grad. U početku on je samo čuo cvrčke i vukove, ali onda bi čuo nešto poput šaputanja. Mnogo glasova je dolazila iz mračne šume. Ivica to nije mogao shvatiti što je to. Nakon nekog vremena bi zvukovi prestali i on bi ponovno zaspao.To se ponavljalo svakog dana, nakon posla odlazio je na večeru i onda je otišao kući spavati gdje je čuo zvukove. Nakon nekog vremena više nije ni mogao prestati jesti tu ukusnu hranu.

Stravični, nerazumljivi glasovi dopirali su iz mračne šume, pojačavajući se kao da ga okružuju, tada nestajali brzo kao što su i došli. Ivica je shvatio da mu nešto iz hrane daje te lude snove ali mu to nije puno smetalo zato što mu je ta hrana bila toliko neodoljiva da nije mogao prestati jesti. Jedne noći kad se probudio čuo je glasove, ali sada iz kuće njegovog šefa. Pogledao je kroz prozor i kroz zavjesu od šefove kuće je vidio tri sjene. To mu je bilo veoma čudno, zbog toga što je šef bio budan tako kasno u noći, a još je imao i društvo. Ivica je čuo kako oni govore: ''Taj momak postaje sve bolesniji svaki dan'', rekao je njegov šef. ''Ako čekamo još puno, on će bit prebolestan za nas da jede.''''Postao je dosta velik za sada'', rekao je drugi. ''Jesi li ga vidio nedavno? Od njega možemo dobiti 3-4 dobrog ručka od njega.''

''Samo gledajući ga kako radi, već počnem sliniti'', rekao je treći.Ivičin šef je tada odgovorio: ''Dobro, ubit ću ga sutra, ali mi vi morate pomoći ovaj put. Neću da opet moram ostati budan cijelu noć, kuhajući ga, kao prošli puta.''Kada je to čuo smučilo mu se i sada zna zašto u Ličkoj Rječici nema groblja. On je jeo tijela mrtvaca i što je najgore, on je sljedeći!!!Znao je da nema izbora i da mora pobjeći. Istrčao je iz kuće i otrčao je u šumu. Prolazio je u sred noći kroz mračnu šumu, nije ništa vidio, ali je samo trčao ravno da dođe do nekog tko mu može pomoći. Trčao je dokle je mogao. Nakon nekog vremena srušio se, u ušima je čuo otkucaje svoga srca.Počeli su se čuti oni glasovi ponovno. Glasovi su postajali sve glasniji i glasniji, i napokon je uspio čuti što to glasovi govore:

''Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''

To je bilo u trenutku kada je mjesečeva svijetlost prodrla kroz grane drveća i tako na mjesečini je mogao vidjeti prizor od kojeg mu se krv sledila. Šuma je bila puna ljudskih kostiju, lubanja, ruka, nogu i prstiju. Možda su oni bili samo putnici poput Ivice. Šaputanje je postalo još glasnije:

'' Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''

Kao što sam rekao, Ivica je bio dobar čovjek i htio je pomoći njihovim dušama. Ivica je bio prestravljen, umoran i bolestan, ali je znao što treba učiniti. Našao je veliki kamen i iskopao je jedan veliki grob. Nakon nekoliko sati kopanja, njegove ruke su bile izrezane i krvarile su. Stavio je kosti u grob i zatrpao ga je sa zemljom.Nakon što je pokrio sve kosti sa zemljom, glasovi su odjednom prestali i noć je postala ponovno tiha. Ivica je tada nastavio dalje trčati i nestao je u mraku šume.Nakon nekoliko dana Ivica je stigao u jedan grad, gdje je odmah potražio šerifa. Ispričao je cijelu priču jednom policajcu, koji mu naravno nije odmah povjerovao, ali je posumnjao da bi to mogla biti istina zato što su i prije neki ljudi odlazili u taj grad, a nitko se nikad nije vratio. Policajac je pristao s njime otići natrag u grad.Kada su došli u grad, ulice grada su bile prazne. Pokušavali su nekoga dozvati, ali se nitko nije javio. Kada su otvorili vrata restorana, vidjeli su zastrašujući prizor. Bila je jedna večera odjednom smrznuta u vremenu. Stolovi su bili puni pokvarene, smrdljive hrane. Na stolcima su sjedili mrtvi građani Ličke Rječice, na njihovim licima se moglo vidjeti da su umrli u velikim bolovima, njihova koža je bila ljubičaste boje.

Tada se policajac okrenuo prema Ivici i rekao: ''Ti su se ljudi sigurno otrovali hranom.'', i uzeo je jedan dio mesa da ga ispita u laboratoriju.Došli je još ljudi iz drugog grada koji su pomogli zakopati tijela pokojnika da se ne bi širila bolest, stvorivši tako prvo groblje Ličke Rječice.Ivica je znao da se nisu otrovali hranom, nego da pokopavši kosti iz šume, njihove duše su se osvetile njihovim ubojicama prije odlaska na posljednje počivalište. Ivica se odselio u drugi grad, koji je imao groblje, i Ivica je shvatio da od smrti ne možeš pobjeći i da svatko od nas jednom mora umrijeti.
06. svibanj 2012
06. svibanj 2012
hahaahha
06. svibanj 2012
STRAVA U NOCI VJESTICA

Utorak je. Noć vještica. Bundeve izrezbarene, vukovi zavijaju, duhovi tumaraju, ljudi se ševe na groblju, paraju munje, i skoro će pun mjesec.
Poštar Marko upravo je u takvim neljudskim uvjetima isporučivao pošiljku zagonetnom primaocu koji se nalazio u birtiji Happy Day.
Nije znao što je u pošiljci, niti tko je primaoc, samo je znao da će ga dočekati na terasi zagonetni muškarac.
Približavao se Petrovoj bolnici preko puta koje se nalazi Happy Day.
Na terasi je vidio visoku siluetu, čovjeka koji je upravo gasio čik na podu. Prišao mu je i samo pružio paket na što ga je ovaj uzeo.
"Hvala", rekao je čovjek iz sjene.
Poštar Marko se taman krenuo zahvaliti kada je zasjala oštrica koja je u slijedećoj sekundi proparala njegovo grlo.
Stropoštao se na pod u lokvi krvi.
Od tada u Happy Dayu vlada nestašica žiže i nitko ne zna tko je taj zagonetni čovjek koji je s njom nestao. Dan danas osjeća se njen miris na mjestu gdje se stropoštao poštar Marko.
Vlada priča da svaku Noć Vještica poštar Marko hara terasom Happy Daya u potrazi za svojim ubojicom i osvetom.

No do dan danas izgleda da je ubijao samo krive ljude.
07. svibanj 2012
BLOODY MERY
Krvava Meri je duh koji se pojavljuje u ogledalu nakon sto se njeno ime izgovori 3 puta. Cesto se ova igra igra na zurkama. Vecina ljudi koji su upoznati sa ovom legendom se zaustave prije nego sto izgovore ime posljednji put.

U nekim verzijama, ime duha je drugacije kao i broj koliko puta ime mora biti izgovoreno. Kao ime duha spominju se Black Agnes ili Hell Mary.
Igra ide ovako: Stane se ispred ogledala u zamracenoj sobi. Ime Krvave Meri se izgovori 3 puta nakon cega se njen lik pojavljuje u ogledalu. U nekim verzijama dozivanje Meri moze uspjeti: samo u ponoc, za vrijeme punog meseca, onaj ko je doziva mora se vrtiti u krug, njeno ime se mora izgovoriti 13 puta i pritom se mora drzati upaljena svijeca.
U nekim verzijama, Meri je duh majke, cesto udovice, koja je ubila svoju djecu. Takodje u nekim verzijama, Meri je duh mlade majke cija je beba ukradena. Ona je zatim poludjela od bola i na kraju se ubila. Tada osoba koja priziva Meri mora reci: "Krvava Meri, ubio sam tvog sina." ili "Krvava Meri, ubio sam tvoju bebu."
Postoji i verzija price u kojoj se duh naziva Mary Worth. U ovoj verziji Meri je greskom optuzena da je ubila svoju djecu. Prizivac mora izgovoriti reci: "Vjerujem u Meri Worth."
Ove igre su cesto test hrabrosti za onog ko je odredjen da priziva duha. Po legendi, Krvava Meri ce poslije prizivanja ubiti onoga ko ju je prizvao. ubojstvo je uvijek opisano kao prilicno nasilno: Meri ce prizivacu iskopati oci, dovesti je do ludila ili je cak uvuci u ogledalo.
U nekim legendam, osoba koja je priziva, ne smije gledati direktno u Meri. Meri se pojavljuje iza prizivaca, pa je ta osoba moze gledati samo preko ogledala. Tada ce Meri toj osobi otkriti buducnost, posebno detalje vezane za brak i dijecu.
Mnogi veruju da je Krvava Meri povezana sa engleskom kraljicom Meri I. Ona je u poviseti poznata kao Krvava Meri. Kraljica je imala mnogo djece (17-oro), ali su sva umrla jos u djetinjstvu. Po vjerovanjima, Meri je izludjela zbog gubitka djece.
Krvava Meri se spominje u filmovima, crtanim filmovima i serijama. Sam ritual prizivanja je uzet za slicna prizivanja likova. Npr: Kendimen (Candyman) ili Bitldjus (Beetlejuice)
07. svibanj 2012
hvala laura3009
07. svibanj 2012
u58464
u58464
Jednog dana naletim na kokoš, a ona mi kaže - daj mi svoju dušu -
THE END

strašna priča ha
07. svibanj 2012
ako želiš poslati poruku u tu temu, učlani se ili prijavi
Unesi link na sliku
Primjer: http://www.stranica.com/slika.jpg